Elektronsko evidentiranje obračuna PDV u SEF-u

Pravilnik o elektronskom fakturisanju (u daljem tekstu: Pravilnik), objavljen u „Službenom glasniku RS“ pod brojem 47/2023 i 116/2023, detaljno reguliše način elektronskog evidentiranja obračuna PDV u SEF-u, uključujući:

  • Sadržaj Zbirne evidencije PDV-a
  • Sadržaj Pojedinačne evidencije PDV-a
  • Postupanje obveznika PDV-a u slučaju da nije izdata elektronska faktura do isteka roka za evidenciju PDV-a
  • Način evidentiranja smanjenja PDV-a u SEF-u zbog promena osnovice ili storniranja e-faktura
  • Način evidentiranja PDV-a u SEF-u po osnovu avansa i ostvarenog prometa
  • Različiti statusi u kojima mogu biti Zbirna i Pojedinačna evidencija PDV-a: evidentirano, korigovano, ili poništeno.

Važno je napomenuti da je Pravilnikom formalizovano postojeće stanje Zbirne i Pojedinačne evidencije u SEF-u, odnosno, Pravilnik propisuje strukturu ovih evidencija u skladu sa već uspostavljenim praksama. Iako su pravila o evidentiranju smanjenja PDV-a usvojena identično postojećim praksama, poslednje izmene Zakona o elektronskom fakturisanju (u daljem tekstu: Zakon ili ZEF) i Pravilnika uvode obavezu evidentiranja prethodnog PDV-a. Ova obaveza će stupiti na snagu nakon 31. avgusta 2024, zahtevajući značajne izmene u SEF-u kako bi se omogućilo njegovo evidentiranje, što je detalj koji nije obuhvaćen u ovom tekstu.

Evidencija PDV u SEF – opšte napomene

U skladu sa propisima, elektronsko evidentiranje PDV obavlja poreski obveznik prema Zakonu o PDV. Ovo uključuje obračunavanje i korekciju poreske obaveze za:

  1. Obveznici PDV-a
  2. Subjekti javnog sektora ili dobrovoljni korisnici sistema elektronskih faktura koji nisu obveznici PDV-a.

Ovim odredbama se suštinski samo potvrđuju pravila koja su već definisana u članu 4. Zakona o elektronskom fakturisanju („Sl. glasnik RS“, br. 44/2021, 129/2021, 138/2022 i 92/2023). Drugim rečima, obavezu evidentiranja dugovanog PDV imaju i dalje lica koja su obveznici PDV, kao i lica koja nisu obveznici PDV, ali su smatrana subjektima javnog sektora ili dobrovoljnim korisnicima SEF. S druge strane, lica koja nisu obveznici PDV, niti su subjekti javnog sektora, niti dobrovoljni korisnici SEF, ne moraju evidentirati obračunati PDV u slučajevima kada se nađu kao poreski dužnici za PDV. Na primer, preduzetnik paušalac koji nije dobrovoljni korisnik SEF obračunao je PDV internim putem po osnovu usluge koju je primio od stranog lica. Ovaj preduzetnik neće evidentirati PDV u SEF, u skladu sa članom 4. ZEF.

Prema stavu 2 predmetnog člana 17 iz pravilnika, izuzetno stava 1. ovog člana, ne obavlja se elektronsko evidentiranje PDV-a za:

1) promet dobara i usluga, uključujući i primljeni avans za taj promet, za

koji je isporučilac dobara, odnosno pružalac usluga poreski dužnik, a za

koji je izdata elektronska faktura u skladu sa Zakonom u kojoj je iskazan obračunati PDV;

2) promet dobara i usluga na malo, uključujući i primljeni avans za taj promet, za koji je isporučilac dobara, odnosno pružalac usluga poreski dužnik, a za koji je izdat fiskalni račun u skladu sa propisima kojima se uređuje fiskalizacija u kojem je iskazan obračunati PDV;

3) Uvoz dobara

Prema navedenim odredbama potvrđuju se izuzeci od evidentiranja PDV-a u SEF-u, koji su već definisani u okviru člana 4. ZEF-a. To obuhvata situacije u kojima se koristi e-faktura, jer se PDV automatski evidentira u SEF na osnovu izdate e-fakture koja sadrži PDV. Takođe, PDV koji se obračunava na osnovu prometa na malo za koji je izdat fiskalni račun ne evidentira se u SEF, jer se taj PDV automatski evidentira u okviru sistema za upravljanje fiskalizacijom (SUF). Konačno, potvrđeno je da se PDV koji obračunava carinski organ po osnovu uvoza dobara takođe ne evidentira u SEF.

Prema članu 18. Pravilnika, elektronsko evidentiranje obračuna PDV-a vrši se zbirno ili pojedinačno za svaki poreski period u roku od deset dana po isteku tog perioda. To se postiže unosom odgovarajućih podataka u odgovarajući interfejs sistema elektronskih faktura, uključujući zbirnu i pojedinačnu evidenciju PDV-a.

Svi podaci u Zbirnoj evidenciji PDV-a i Pojedinačnoj evidenciji PDV-a izraženi su u dinarima, sa najviše dve decimale.

Dakle, bitno je napomenuti da je promenjen rok za elektronsko evidentiranje PDV-a, sada je 10 dana od isteka poreskog perioda. To znači da je rok za evidentiranje PDV-a kraći od roka propisanog za podnošenje PDV prijave. Nepostupanje po ovom novom roku može rezultirati prekršajnom odgovornošću u skladu sa članom 18. ZEF-a, stoga je važno da se pridržavate novih propisa kako biste izbegli moguće sankcije.

Evidentiranje PDV u Pojedinačnoj evidenciji

U skladu sa članom 4. stavom 4. Zakona o elektronskom fakturisanju (ZEF), elektronsko evidentiranje obračuna poreza na dodatu vrednost (PDV) vrši se pojedinačno, za svaku obavezu, navođenjem informacija o osnovici, poreskoj stopi i iznosu obračunatog PDV-a, i to za:

  1. promet dobara i usluga, uključujući i avansna plaćanja, gde je primalac dobara i usluga obveznik PDV-a u skladu sa relevantnim zakonima;
  2. promet dobara i usluga koji se naplaćuje od strane obveznika poreza na prihod od samostalne delatnosti ili poreza na dobit pravnih lica, uključujući i avansna plaćanja, gde je isporučilac dobara ili pružalac usluga obveznik PDV-a u skladu sa relevantnim zakonima.

Stoga, u Pojedinačnoj evidenciji PDV-a beleže se sledeće informacije:

  1. Interno obračunati PDV koji korisnik Sistem Elektronske Fakturizacije (SEF) vrši kao poreski obveznik, na osnovu primljenih dobara i usluga od stranih lica i plaćenog avansa stranim licima (u skladu sa odredbama člana 10. stav 1. tačke 3. Zakona o Porezu na Dodatu Vrednost – PDV), kao i na osnovu primljenih dobara i usluga od drugih obveznika PDV i plaćenog avansa drugim obveznicima (promet iz oblasti građevinarstva, promet sekundarnih sirovina itd.);
  2. PDV koji obveznik PDV obračunava po osnovu prometa koji vrši obveznicima poreza na prihode od samostalne delatnosti (preduzetnicima), kao i obveznicima poreza na dobit pravnih lica, koji nisu obveznici PDV-a, niti su dobrovoljni korisnici SEF-a i primljenog avansa za navedeni promet. U ovim slučajevima, obveznik PDV izdaje „običnu“ fakturu, pa je neophodno evidentirati PDV u SEF-u, u okviru Pojedinačne evidencije PDV-a.

Sadržaj pojedinačne evidencije PDV

U skladu sa članom 20. stav 1. Pravilnika, Pojedinačna evidencija PDV

sadrži podatke o:

  1. 1) broju, statusu i datumu evidentiranja;
  2. 2) godini, poreskom periodu (mesec ili kvartal) i periodu (konkretan mesec ili kvartal);
  1. 3) prometu (nabavka, odnosno isporuka);
  2. 4) identifikatoru lica koje vrši promet/lica kojem se vrši promet (PIB/PIB i JBKJS/Poreski broj stranog lica);
  1. 5) tipu i broju dokumenta (faktura, dokument o smanjenju, dokument o povećanju, avansna faktura, interni račun za promet stranog lica, odnosno drugi interni račun);
  1. 6) osnovu za avansno plaćanje;
  2. 7) povezanim avansnim fakturama;
  3. 8) datumu naplate/plaćanja avansa;
  4. 9) prometu po stopi od 20% (opis prometa, osnovica i obračunati PDV);
  5. 10) prometu po stopi od 10% (opis prometa, osnovica i obračunati PDV);
  6. 11) ukupno obračunatom PDV;
  7. 12) ukupnom iznosu naknade/vrednosti.

U nastavku pojašnjavamo način iskazivanja navedenih podataka, po redu kako su strukturisani u Sistemu Elektronske Fakture (SEF).

Broj Pojedinačne evidencije PDV-a

Obveznici samostalno određuju broj za svaku Pojedinačnu evidenciju PDV-a, u skladu sa svojom unutrašnjom organizacijom. Broj evidencije ne mora biti isti kao broj dokumenta na osnovu kojeg se vrši evidentiranje PDV-a (npr, ne mora imati isti broj kao PDV račun koji je izdat van SEF-a). Tehnički gledano, ovaj podatak ne mora biti prikazan brojevima, već može da sadrži i slova. Ipak, poželjno je da obveznik na sistematično i organizovano način vodi evidenciju, kao i da se brojevi Pojedinačne evidencije PDV-a unose po određenoj i unapred osmišljenoj metodologiji.

Godina

U ovo polje unosi se godina u kojoj je nastala obaveza za PDV koji se evidentira u Pojedinačnoj evidenciji PDV-a. Na primer, ako je obveznik PDV-a izvršio promet u decembru 2023. godine, a PDV u pojedinačnu evidenciju unosi u januaru 2024. godine, u ovo polje unosi 2023. godinu, kao godinu u kojoj je izvršen promet, odnosno nastala obaveza PDV koji se evidentira u Pojedinačnoj evidenciji.

Poreski period i period

U polju „Poreski period“ bira se u zavisnosti od toga da li je reč o mesečnom ili tromesečnom obvezniku PDV-a. U slučaju kada interni PDV evidentira dobrovoljni korisnik SEF-a, a nije obveznik PDV-a, bira se mesečni poreski period, zato što ova lica PDV prijavu podnose za mesec u kojem im je nastala obaveza za PDV. U sledećem polju „Period“ unosi se konkretan mesec, odnosno konkretan kvartal u kojem je nastala obaveza za PDV koji se unosi u Pojedinačnu evidenciju PDV-a.

Promet

Ovo polje nudi dve opcije, “Nabavka” i “Isporuka” u zavisnosti od osnova po kom je obračunat PDV.

Ako je interno obračunati PDV po osnovu primljenih dobara i usluga, biramo “Nabavka”, A ako je PDV obračunat po osnovu prometa koji je izvršio obvezniku poreza na prihode od samostalne delatnosti ili obvezniku poreza na dobit pravnih lica koji nije korisnik SEF-a, u ovo polje se unosi “Isporuka”.

Znači opcija “Nabavka” se bira za evidentiranje interno obračunatog PDV-a na osnovu prometa koji mu vrši strano lice (koje nije domaći PDV obveznik), i po osnovu prometa koji mu vrše drugi obveznici PDV, a za koji je primalac poreski dužnik, to su oblasti građevinarstva, prometa sekundarnih sirovina itd…

Polje “isporuka” se odnosi na slučajeve kada PDV obveznik npr. vrši oporeziv prometpaušalcu koji nije dobrovoljni korisnik SEF-a, ili preduzetniku koji vodi knjige, kao i pravnom licu koje nije PDV obveznik ni dobrovoljni korisnik SEF-a.

Identifikator lica koje vrši promet/lica kojem se vrši promet

Ovde unosimo Poreski broj lica koje vrši promet, odnosno lica kojem se vrši promet u zavisnosti da li se promet vrši po osnovu prometa koji on vrši ili evidentira interno obrašunati PDV po osnovu prometa koji se njemu vrši.

Ukoliko se PDV evidentira na osnovu isporuke dobara i usluga, ovde se unosi identifikator kupca.

Ako se evidentira interno obračunati PDV po osnovu nabavke dobara i usluga, u ovo polje se unosi identifikator dobavljača.    

Ukoliko se interni PDV obračunava po osnovu dobara i usluga promljenih od stranog lica, ovde unosimo Poreski broj tog stranog lica.

U praksi primaocu dobara i usluga često ovaj podatak neće biti poznat, a budući da je ovo polje obavezno za popunjavanje, predlog je da se ovde nasumično unese neki određeni broj kako bi se evidentirao PDV.

Tip dokumenta

Ovde biramo između tipova dokumenata kao što su:

  1. – faktura;
  2. – dokument o smanjenju;
  3. – dokument o povećanju;
  4. – avansna faktura;
  5. – interni račun za promet stranog lica;
  6. – drugi interni račun.

Pravilnikom je precizirano je da se predmetni dokumenti odnose na:

– isporuke: faktura (za promet dobara, odnosno usluga), dokument o smanjenju, dokument o povećanju i avansna faktura;

– nabavke: interni račun za promet stranog lica (za promet dobara, odnosno usluga, povećanje naknade za promet dobara, odnosno usluga i plaćeni avans) i drugi interni račun (za promet dobara, odnosno usluga, povećanje naknade za promet dobara, odnosno usluga i plaćeni avans), sačinjeni u skladu sa propisima kojima se uređuje PDV.

U skladu sa navedenim, u nastavku ćemo pojasniti način za odabir odgovarajućeg tipa dokumenta, u zavisnosti od osnova po kom se obračunava PDV koji se evidentira u Pojedinačnoj evidenciji.

Faktura

Dokument “Faktura” bira se u slučajevima kada obveznik PDV evidentira PDV po osnovu izvršenog prometa obvezniku poreza na prihode od samostalne delatnosti, odnosno obvezniku poreza na dobit pravnih lica, koji nije korisnik SEF. Dakle, ovaj tip dokumenta ne bira se u slučajevima kada korisnik SEF evidentira interno obračunati PDV, koji je obračunao kao primalac dobara ili usluga.

Primer

PDV obveznik izvršio je promet na veliko privrednom društvu koje nije obveznik PDV, niti je dobrovoljni korisnik SEF. S tim u vezi, obveznik PDV je po tom osnovu izdao “običan” račun tom privrednom društvu, na kojem je iskazan obračunati PDV. U poreskom periodu u kojem je promet izvršen, obveznik PDV evidentira obračunati PDV u Pojedinačnoj evidenciji u SEF, a kao tip dokumenta bira “Faktura”.

Dokument o povećanju i smanjenju

Ovi dokumenti unose se kada dolazi do smanjenja, ili povećanja osnovice, pa samim tim i do smanjenja odnosno povećanja PDV.

Bitno je imati u vidu da se ovi dokumenti biraju samo u slučaju kada do smanjenja, odnosno povećanja osnovice, dolazi po osnovu prometa koji je izvršio obveznik PDV, tj. samo kada se PDV evidentira po osnovu isporuke dobara i usluga.

Kada se radi o smanjenju osnovice, ovaj tip dokumenta se bira kada nakon oporezivog prometa dođe do smanjenja naknade po određenom osnovu (na primer, naknadno odobreni popust, raskid ugovora, vraćanje dobara u propisanim slučajevima itd.). 

Napominjemo da se evidentiranje dokumenta o smanjenju u Pojedinačnoj evidenciji PDV tretira kao potencijalno smanjenje PDV, budući da obveznik

PDV po ovom osnovu stvarno smanjenje PDV vrši kroz Zbirnu evidenciju (u polju “Smanjenje PDV”), u poreskom periodu u kojem su ispunjeni uslovi za smanjenje PDV, u skladu sa propisima o PDV, tj. u periodu kada je primalac potvrdio dokument o smanjenju.

Budući da je reč o primaocima koji nisu obveznici PDV, nema potrebe pribaviti dokument primaoca o ispravci prethodnog PDV, već je potrebno samo da je dokument o smanjenju (koji se u ovim slučajevima izdaje van SEF), potvrđen od primaoca.

U skladu sa članom 22. st. 3. i 4. Pravilnika, ako je dokument o smanjenju (elektronska faktura ili drugi dokument) izdat licu koje nije obveznik PDV, obveznik PDV – izdavalac u Zbirnoj evidenciji PDV za poreski period u kojem je primalac potvrdio dokument o smanjenju, evidentira iznos za koji je smanjen obračunati PDV u polju u kojem se iskazuju podaci o smanjenju PDV. Dokument o smanjenju iz stava 3. ovog člana može biti potvrđen na samom dokumentu o smanjenju ili posebnim dokumentom koji je poslat elektronskim putem ili na drugi način.

Suština je da se u ovim slučajevima smanjenje PDV evidentira i u Pojedinačnoj, i u Zbirnoj evidenciji, s tim što se evidentiranje u Pojedinačnoj evidenciji SEF tretira kao potencijalno smanjenje PDV, dok se stvarno smanjenje evidentira u Zbirnoj evidenciji, u poreskom periodu u kojem je dokument o smanjenju potvrđen od strane kupca.

Primer

Obveznik PDV je izvršio promet građevinskog materijala preduzetniku

paušalcu, koji nije dobrovoljni korisnik SEF. Budući da je preduzetnik naknadu za taj promet platio pre ugovorenog roka plaćanja, obveznik PDV mu, u skladu sa ugovorom, odobrava popust, i po tom osnovu izdaje dokument o smanjenju osnovice preduzetniku, naravno van SEF.

Pretpostavimo da je dokument o smanjenju osnovice izdat u maju mesecu, a da je preduzetnik taj dokument potpisao (potvrdio) i poslao obvezniku PDV u junu. S navedenim u vezi, obveznik PDV u Pojedinačnoj evidenciji za maj evidentira smanjenje PDV, a kao tip dokumenta bira „Dokument o smanjenju“. Imajući u vidu da je dokument o smanjenju potvrđen od strane preduzetnika u junu (što predstavlja uslov za smanjenje PDV), obveznik PDV u Zbirnoj evidenciji za jun iskazuje iznos za koji je smanjen PDV u polju: „Smanjenje PDV“.

Napominjemo da obaveza evidentiranja smanjenja PDV i u Pojedinačnoj i u Zbirnoj evidenciji postoji i u slučaju kada je dokument o smanjenju potvrđen u istom poreskom periodu u kojem je taj dokument izdat.

Doneta je odluka o plaćanju članarine Privrednoj Komori Srbije u 2024. godini

Skupština Privredne komore Srbije je, u skladu s ovlašćenjem iz člana 33. stav 2. Zakona o privrednim komorama , donela Odluku o visini, načinu i rokovima plaćanja jedinstvene članarine i frinansiranju Privredne komore Srbije u 2024. godini (u nastavku Odluka). Odluka je objavljena u Službenom glasniku RS, broj 110/23, stupila je na snagu 16. decembra 2023, a primenjuje se od 1. januara 2024 godine.

Osnovni elementi Odluke, u odnosu na odluku koja se primenjivala u 2023. godini, ostali su nepromenjeni.

O navedenim elementima koji u Odluci nisu menjani, pa ćemo u nastavku ukazati samo na izmene i dopune koje su izvršene u odnosu na Odluku zа 2023. godinu, uz napomenu da se iznosi članarine nisu menjali.

Prva izmena izvršenu je u članu 4. Odluke, u kojem je propisano da pravna lica plaćaju članarinu koja se obračunava prema veličini pravnog lica razvrstanog na dan sačinjavanja redovnog godišnjeg finansijskog izveštaja za 2022. godinu i poslovnom prihodu ostvarenom u 2022. godini.

U članu 4. Odluke, u drugom stavu, izvršena je dopuna kojom se širi krug članova PKS kojiu  ne plaćaju članarinu za 2024. godinu, tako da je na kraju ovog stava dodat sledeći tekst: “…, a članovi koji imaju poslovni prihod manji od 1.000.000,00 RSD ne plaćaju članarimu za 2024. godinu”.

Treća izmena izvršena je u članu 8. Odluke, u kojem sa precizira struktura poziva na broj prilikom placanja članarine, tako da poziv na broj sada glasi: “651-PIB uplatioca-2024”.

Nakon prethodne navedene izmene član 8. Odluke glasi: “Članarina se uplaćuje mesečno, ze prethodni mesec uz isplatu zarade zaposlenima, na tekući račun Komore broj 205-2238-67 kod NLB Komercijalne banke AD Beograd, sa oznakom šifre plaćanja broj 290 i pozivom na broj 651-PIB uplatioca-2024”

Četvrta izmena izvršena je u članu 11. Odluke, u kojem se precizira period za koji se obaveze plaćanja članarine oslobađaju članovi PKS nad kojima je otvoren stečajni postupak i nad kojima je pokrenut postupa likvidacije, tako da inovirani član 11, sada glasi:

“Članovi Komore nad kojim je otvoren stečajni postupak, oslobudaju se obavere plaćanja članarine, počev od meseca u kome je otvoren stečajni postupak do meseca u kome je zaključen, odnosno obustavljen stečajni postupak.”

Peta izmena izvršena je u članu 12. Odluke, u kojem se precizira period za koji članovi PKS mogu ostvariti popust na članarinu obračunatu u skladu s ovom Odlukom, tako da ovo pravo mogu ostvariti: ….., počev od meseca u kome je podnet zahtev za odobravanje popusta, do kraja kalendarske godine

Fiskalni računi za promet na malo koji je izvršen u subjektu javnog sektora kada se na njegov zahtev izdaje e-faktura

U članu 198, stav 5. Pravilnika o PDV-u dodata je tačka 3) u kojoj je propisano da izuzetno od opšteg pra- vila prema kojem se fiskalni račun smatra računom u smislu Zakona o PDV-u, ako je za promet za koji je izdat fiskalni račun izdata elektronska faktura na zahtev subjekta javnog sektora u skladu sa ovim pravilnikom, svi fiskalni računi koji su izdati u vezi sa tim prometom ne smatraju se računima u smislu Zakona o PDV-u.

U nepromenjenom članu 198a Pravilnika o PDV-u propisana je mogućnost izdavanja elektronske fakture u slučaju kada je promet dobara ili usluga izvršen subjektu javnog sektora, i kada je za taj promet izdat fiskalni račun u skladu sa propisima kojima se uređuje fiskalizacija.

Podsećamo da:

  • obveznik fiskalizacije kada vrši promet na malo subjektu javnog sektora, ima obavezu da izda fiskalni račun u kojem kao ID kupca unosi oznaku 12i JBKJS i PIB subjekta javnog sektora (12:JBKJS:PIB), kada je domaće lice identifikovano Poreskim identifikacionim brojem (PIB) i Jedinstvenim brojem korisnika javnih sredstava Uprave za trezor (JBKJS);
  • na osnovu izdatog fiskalnog računa podaci iz Sistema za upravljanje fiskalizacijom trebalo je da budu preuzeti u SEF-u, a zatim i u CRF-u; 
  • u skladu sa propisima o elektronskom fakturisanju, obveznik nema obavezu da izdaje elektron- sku fakturu za promet na malo u skladu sa propisima o fiskalizaciji.

S obzirom da sistem ne funkcioniše kako je inicijalno bilo zamišljeno i da podaci o prometu koji je izvršen subjektima javnog sektora i za koji je izdat fiskalni račun, nisu vidljivi u CRF-u, kao što je inicijalno trebalo da bude, propisana su posebna pravila izdavanja elektronske fakture za promet na malo. Ova pravila primenjuju se od 21. maja 2022. godine i ostala su i dalje nepromenjena.

Obveznik PDV-a koji je izvršio promet dobara ili usluga, i koji je to evidentirao preko elektronskog fiskalnog uređaja u skladu sa propisima o fiskalizaciji, izdaje elektronsku fakturu ukoliko:

  • subjekt javnog sektora koji je određen u skladu sa propisima o elektronskom fakturisanju, uputi zahtev da mu se izda elektronska faktura;
  • upućeni zahtev sadrži broj fiskalnog računa i izjavu subjekta javnog sektora da PDV iskazan u fiskalnom računu nije korišćen kao prethodni porez, odnosno da je izvršena ispravka odbitka prethodnog poreza.

Ukoliko su navedeni uslovi ispunjeni, obveznik PDV-a izdaje elektronsku fakturu i fiskalni račun “refundacija” za promet za koji su izdati fiskalni račun i elektronska faktura.

Drugim rečima, obveznik PDV-a nije u obavezi da za izvršeni promet na malo u skladu sa propisima o fiskalizaciji sprovede opisanu proceduru, već će to uraditi isključivo na zahtev subjekta javnog sektora.

U tom slučaju redosled aktivnosti za prodaju subjektu javnog sektora u maloprodaji je:

  1. izdavanje fiskalnog računa promet-prodaja,
  2. dobijanje zahteva za izdavanje elektronske fakture; 
  3. izdavanje elektronske fakture;

4) izdavanje fiskalnog računa refundacija“.

Subjekt javnog sektora zahtev za izdavanje elektronske fakture može da uputi u slobodnoj formi. Sadrži- na obaveštenja (uz uobičajene identifikacione i druge podatke) može da glasi: Ovim dokumentom potvrđujemo da PDV iskazan u fiskalnom računu broj _______ od ______, u iznosu od _____ dinara, nije korišćen kao prethodni porez (ili da je izvršena ispravka odbitka prethodnog poreza).

Ukoliko je primalac dobara ili usluga subjekt javnog sektora i nije obveznik PDV-a, on takođe mora da uputi zahtev da mu se izda elektronska faktura. lako je nesporno da lice koje nije obveznik PDV-a nije ni moglo da koristi prethodni porez, uz zahtev subjekt javnog sektora može da navede da nije obveznik PDV-a pa da nije ni koristio prethodni porez.

Ukoliko je kupac dobara ili korisnik usluge subjekt privatnog sektora ili dobrovoljni korisnik SEF-a, nije propisana mogućnost sprovođenja opisanog postupka, već se tom licu izdaje isključivo fiskalni račun ako je reč o prometu kaji je izvršen u maloprodajnom objektu koji nije oslobođen obaveze izdavanja fiskalnog računa u skladu sa posebnom uredbom.

IZDAVANJE FISKALNOG RAČUNA “REFUNDACIJA” KAO NEOPHODAN USLOV ZA SMANJENJE OBRAČUNATOG PDV-A

S obzirom na to da je izmenama Pravilnika o PDV-u od 1. januara 2024. godine propisano da se, između ostalog, fiskalni račun za promet ne smatra računom u smislu propisa o PDV-u, postavlja se pitanje opravdanosti insistiranja na izdavanju fiskalnog računa “refundacija” kao neophodnom uslovu za smanjenje obračunatog PDV-a u opisanom slučaju.

lako bi se moglo smatrati da obveznik u slučaju kada na zahtev subjekta javnog sektora izda elektronsku fakturu, ne duguje dupli iznos PDV-a, jer u skladu sa novododatom odredbom fiskalni račun se u tom slučaju ne smatra računom u smislu propisa o PDV-u, nezvaničan stav predstavnika Ministarstva finansija je da obveznici i dalje treba da izdaju fiskalni račun refundacija jer je tako propisano u nepromenjenom članu 198a Pravilnika o PDV-v.

KADA ĆE BITI STVORENI TEHNIČKI USLOVI ZA PRENOS PODATAKA IZ SISTEMA ZA UPRAVLJANJE FISKALIZACIJOM U SEF

Izmenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji, koje su objavljene u Službenom glasniku RS broj 138, od 12. decembra 2022. godine, novododata odredba člana 10a Zakona o fiskalizaciji glasi: “Svi podaci iz Sistema za upravljanje fiskalizacijom, koji se odnose na fiskalne račune izdate licima iz člana 5. stav 2. tačka 5) ovog zakona, prenose se u Sistem elektronskih faktura propisan zakonom kojim se uređuje elektronsko fakturisanje, po ispunjenju tehničkih uslova. Način i postupak prenosa podataka bliže uređuje ministar finansija.“

U samostalnoj odredbi Zakona o izmenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji propisano je da će se podzakonski akt iz člana 4. ovog zakona doneti u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Propisani rok je istekao, ali podzakonski propis nije donet.

Drugim rečima, podaci o fiskalnim računima koji su izdati pravnom licu, odnosno obvezniku prihoda od samostalne delatnosti, biće preneti iz SUF-a u SEF, ali nakon normativnog uređenja toga prenosa, kao i ispunjenja tehničkih uslova.

Novi iznosi najniže i najviže mesečne osnovice doprinosa za 2024. godinu

Novi iznosi najniže i najviše mesečne osnovice doprinosa za 2024. godinu objavljeni su u Službenom glasniku RS broj 115/23, od 22. 12. 2023. godine.

Nove osnovice doprinosa važiće od 1. januara do 31. decembra 2024. godine, i iznose:

40.143 dinara – najniža mesečna osnovica na koju se obračunavaju i plaćaju doprinosi za obavezno socijalno osiguranje; 

573.470 dinara – najviša mesečna osnovica na koju se obračunavaju i plaćaju doprinosi za obavezno socijalno osiguranje.

U istom broju Službenog glasnika RS objavljen je i novi iznos najviše godišnje osnovice doprinosa za obavezno socijalno osiguranje za 2024. godinu – to je iznos od 6.881.640 dinara.

Još jednom napominjemo da navedena izmena Uredbe nije od značaja za utvrđivanje visine dnevnica za službena putovanja zaposlenih kod poslodavaca privrednih subjekata, već ovi zaposleni ostvaruju pravo na naknadu troškova službenog putovanja u zemlji i inostranstvu u skladu sa opštim aktom poslodavca ili ugovorom o radu, saglasno odredbama člana 118. stav 1. tač. 2) i 3) Zakona o radu.

Takođe, oporezivanje dnevnica za službeno putovanje u zemlji, posle izmene Uredbe, za zaposlene kod poslodavaca privrednih subjekata ostaje nepromenjeno.

Naime, za ove zaposlene je neoporezivi iznos dnevnice za službeno putovanje u zemlji utvrđen članom 18. stav 1. tačka 2) Zakona u dinarskom iznosu koji se svake godine usklađuje, a trenutno iznosi 3.012 dinara.



USLOVI, NAČIN I POSTUPAK OSTVARIVANJA PRAVA NA REFAKCIJU PLAĆENE AKCIZE NA MOTORNO GORIVO KOJE SE KORISTI ZA POLJOPRIVREDNE SVRHE, I NAČIN IZDAVANJA FISKALNIH RAČUNA

Na osnovu člana 39g stav 8. Zakona o akcizama (u daljem tekstu: Zakon) i člana 17. stav 4. i člana 24. Zakona o Vladi, ministar finansija i ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede sporazumno su doneli Pravilnik o uslovima, načinu i postupku za ostvarivanje prava na refakciju plaćene akcize na motorno gorivo koje se koristi za poljoprivredne svrhe (Službeni glasnik RS broj 115/23, od 22. decembra 2023. godine – u daljem tekst. Pravilnik). Pravilnik je stupio na snagu narednog dana od dana objavljivanja, a primenjuje se od 1. januara 2024. godine.

Naime, Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o akcizama, koji se primenjuje od 1. oktobra 2023. godine, propisano je da se pravo na refakciju plaćene akcize na derivate nafte – dizel gorivo i biogorivo, koje se kao motorno gorivo koristi u poljoprivredne svrhe za pogon poljoprivrednih mašina, primenjuje od 1. januara 2024. godine

Obaveza elektronskog arhiviranja od 1. januara 2024. godine – u skladu sa izmenama i dopunama uredbe

  • arhivska građa, kao dokumentarni materijal koji se trajno čuva;
  • arhivska građa u elektronskom; 
  • dokumentarni materijal 
  • dokumentarni materijal u elektronskom obliku;
  • stvaralac arhivske građe i dokumentarnog materijal
  • imalac arhivske građe I dokumentarnog materijala

Imajući u vidu navedene odredbe, stvaraoci (kao lica čijim radom, odnosno delovanjem nastaje arhivska građa i dokumentarni materijal) i imaoci (kao lica koja arhivsku građu i dokumentarni materijal drže po određenom osnovu), pored ostalih, jesu privredna društva i druga pravna lica, ali i preduzetnici.

U vezi s obavezama stvaralaca i imalaca u skladu sa Uredbom, koje ćemo navesti u nastavku teksta, pre svega napominjemo da je članom 6. stav 2. Zakona propisano da se arhivska grada trajno čuva u obliku u kome je nastala.

Promet dobara koje putnik – fizičko lice otprema u inostranstvo

Odredbama  Zakona o PDV-u propisano je da se PDV ne plaća na promet dobara koja putnik otprema u inostranstvo u ličnom prtljagu, za nekomercijalne svrhe, ako su kumulativno ispunjeni sledeći uslovi:

1) putnik u Republici nema prebivalište ni boravište:

2) dobra se otpremaju pre isteka tri kalendarska meseca po isteku kalendarskog meseca u kojem je izvršen promet dobara;

3) ukupna vrednost isporučenih dobara jednaka je ili veća od 6.000 dinara, uključujući PDV: 

4) obveznik PDV-a poseduje dokaze da je putnik dobra otpremio u inostranstvo.

Postupak koji je dužan da sprovede prodavac (obveznik PDV-a) uređen je odredbama člana 84. Pravilnika o PDV-u, kojima je propisano da, za isporuku dobara u Srbiji, putniku prodavac:

1) izdaje račun za isporučena dobra;

2) naplaćuje od kupca ukupnu vrednost isporučenih dobara, sa PDV-om;

3) na zahtev putnika koji kupuje dobra popunjava i izdaje, odnosno izrađuje (u nastavku: izdajel zahtev za povraćaj PDV-a.

Takođe, kako je navedeno u mišljenju, povraćaj PDV-a putniku ne registruje se preko fiskalnog ure- daja (ne postoji obaveza izdavanja fiskalnog računa refundacija).

Izuzetno od prethodno navedenog opšteg pravila, u slučaju prometa koji je oslobođen obaveze evidentiranja preko fiskalnog uređaja, obveznik PDV-a izdaje “običan” račun (van SEF-a i van fiskalnog uređaja) u skladu sa propisima o PDV-u, a svakako izdaje i Obrazac ZPPPDV.

Zahtev putnika za povraćaj PDV-a na Obrascu ZPPPDV

Zahtev se izdaje na Obrascu ZPPPDV – Zahtev putnika za povraćaj PDV, koji je propisan Pravilnikom o PDV-u i čini njegov sastavni deo, ili na dokumentu operatora kojeg je prodavac pre prodaje dobara ovlastio za povraćaj PDV-a putniku, pod uslovom da taj dokument sadrži sve podatke koje sadrži Obrazac ZPPPDV (u nastavku: zahtev putnika za povraćaj PDV-a).

Zahtev za povraćaj PDV-a može da bude izdat u papirnom i u elektronskom obliku.

Povraćaj PDV-a vrši se u dinarima:

  • gotovinskom isplatom (vrši se odmah), ili 
  • uplatom na račun koji je naveden u zahtevu putnika za povraćaj PDV-a podnetog poštom (vrši se u roku od 15 dana od dana prijema zahteva putnika za povraćaj PDV-a).

U skladu s navedenim, koraci koje je potrebno realizovati da bi putniku bio vraćen PDV (u slučaju kada nije angažovan operator, Obrazac ZPPPDV je izdat u papirnom obliku, a putnik se ne vraća u Srbiju) su sledeći:

1) prodavac prilikom kupovine izdaje račun i/ili fiskalni račun kupcu – putniku, i izdaje zahtev za povraćaj PDV-a na Obrascu ZPPPDV;

2) putnik u propisanom roku (tri meseca) otprema dobra u inostranstvo, a pri otpremi zahtev i račune overava carinski organ;

3) putnik u propisanom roku (12 meseci) dostavlja zahtev i račune prodavcu, poštom;

4) prodavac u propisanom roku (15 dana) vrši povraćaj PDV-a uplatom na račun putnika.

Podsećamo: u skladu sa propisima iz oblasti fiskalizacije, obveznik PDV-a, kada izvrši povraćaj PDV-a putniku po osnovu dobara koja je ovaj otpremio u ličnom prtljagu, nema obavezu izdavanja fiskalnog računa tip promet-refundacija. Međutim, ovaj obveznik od 1. januara 2024. godine ima obavezu unosa podataka u Obrascu EZPPPDV u okviru korisničke aplikacije za fiskalizaciju na portalu Poreske uprave za zahteve putnika za povraćaj PDV-a koje je prodavac izdao i primio.

PROPISAN JE PORESKI PREKRŠAJ AKO OBVEZNIK NE VODI PROPISANU EVIDENCIJU

Kada obveznik PDV-a izvrši povraćaj PDV-a putniku, odnosno kada ispuni uslove za poresko oslobođenje, on nema obavezu evidentiranja smanjenja dugovanog PDV-a preko elektronskog fiskalnog uredaja, ali obveznik vrši evidentiranje smanjenja obračunatog PDV-a u Zbirnoj evidenciji PDV-a, u polju „Smanjenje PDV“, bez obzira na to da li su uslovi za poresko oslobođenje ispunjeni u poreskom periodu u kojem je izvršen promet dobara ili u nekom od narednih poreskih perioda, kao i bez obzira na to da li je za taj pro- met postojala obaveza izdavanja fiskalnog računa.

Usklađivanje rashoda radi utvrđivanja oporezive dobiti

Poslovna godina se završila, tako da nije na odmet navesti odrednice koje se koriste kod uskladjivanja rashoda i koje će se koristiti za 23 godinu, kao i za tekuću 2024. godinu.

Osnovica poreza na dobit je oporeziva dobit koja se utvrđuje u poreskom bilansu na način propisan Zakonom o porezu na dobit pravnih lica i podzakonskim aktima, odnosno obveznicima se priznaju rashodi u iznosima utvrđenim bilansom uspeha sačinjenim u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo, osim rashoda za koje je ovim zakonom propisan drugi način utvrđivanja.

Drugi način utvrđivanja rashoda za potrebe utvrđivanja oporezive dobiti, propisan je čl. 7a do 22g Zakona pri čemu je članom 7a propisano koji se rashodi u celini priznaju, a čl. 8. do 22g propisani su rashodi koji se, za potrebe utvrđivanja oporezive dobiti, na drugi način utvrđuju.

Rashodi koji se ne priznaju u poreskom bilansu u celini, su:

1) troškovi koji se ne mogu dokumentovati;

2) ispravke vrednosti pojedinačnih potraživanja od lica kojima se istovremeno duguje, DO IZNOSA OBAVEZE PREMA TOM LICU,

3) pokloni i prilozi dati političkim organizacijama;

4) pokloni čiji je primalac povezano lice u smislu člana 59. ZakonaL

5) kamate zbog neblagovremeno plaćenih poreza, doprinosa i drugih javnih dažbina;

5a) troškovi postupka prinudne naplate poreza i drugih dugovanja, troškovi poreskoprekršajnog i drugih prekršajnih postupaka koji se vode pres nadležnim organom;

6) novčane kazne koje izriče nadležni organ, ugovorne kazne i penali;

7) zatezne kamate između povezanih lica;

8) troškovi koji nisu nastali u svrhu obavljanja poslovne delatnosti.

Rashodi koji se za potrebe utvrđivanja oporezive dobiti utvrđuju na drugi način (čl. 8 do 22g Zakona), su:

1) troškovi materijala i nabavne vrednosti prodate robe – priznaju se kao rashod metoda prosečne ponderisane cene ili FIFO metodi;

2) rashodi po osnovu primanja zaposlenog koja se, u smislu zakona kojim je uređeno oporezivanje dohotka građana, smatraju zaradom, uključujući primanja na koja se do iznosa propisanog tim zakonom ne plaća porez na zarade priznaju se kao rashod u poreskom periodu u kome su isplaćena odnosno realizovana,

3) obračunate otpremnine i novčane naknade zaposlenom po osnovu odlaska u penziju ili prestanka radnog odnosa po drugom osnovu – priznaju se kao rashod u poreskom periodu kada su isplaćene;

4) amortizacija stalnih sredstava – priznaje se kao rashod samo poreska amortizacija utvrđena u skladu sa čl. 10, 10a i 10b Zakonom, Pravilnikom o načinu razvrstavanja stalnih sredstava po grupama i načinu utvrđivanja amortizacije za poreske svrhe Pravilnikom o amortizaciji stalnih sredstava koja se priznaje za poreske svrhe;

5) izdaci za zdravstvene, obrazovne, naučne, humanitarne, verske i sportske namene, za zaštitu životne sredine, kao i davanja učinjena ustanovama, odnosno pružaocima usluga socijalne zaštite osnovanim u skladu sa zakonom koji uređuje socijalnu zaštitu i izdaci za humanitarnu pomoć, odnosno otklanjanje posledica nastalih u slučaju vanredne situacije, koji su učinjeni Republici Srbiji, autonomnoj pokrajini, odnosno jedinici lokalne samouprave priznaju se kao rashod zbirno u visini do 5% ukupnog prihoda;

6) izdaci za ulaganja u oblasti kulture i kinematografije – priznaju se u visini do 5% ukupnog prihoda;

7) izdaci za reprezentaciju – priznaju se u iznosu do 0,5% ukupnog prihoda;

8) članarine komorama, udruženjima i savezima – priznaju se do 0,1% ukupnog prihoda;

9) otpis vrednosti pojedinačnih potraživanja – priznaje se samo pod uslovima propisanim članom 16. Zakona;

10) ispravka vrednosti pojedinačnih potraživanja priznaje se ako je od roka za naplatu istih prošlo najmanje 60 dana,

11) gubitak od prodaje potraživanja priznaje se u iznosu koji je iskazan u Bilansu uspeha – u skladu sa članom 16a Zakona;

12) porezi, doprinosi, takse i druge javne dažbine koje NE zavise od rezultata poslovanja priznaju se u poreskom periodu kada su plaćene;

13) uvećanje ispravke vrednosti potraživanja banke priznaje se do iznosa utvrđenog članom 22a Zakona:

14) otpis vrednosti pojedinačnih potraživanja banke priznaje se samo pod uslovima propisanim članom 22a Zakona;

15) dugoročna rezervisanja priznaju se na način propisan članom 22b;

16) rashodi po osnovu obezvređenja imovine – ne priznaju se kao rashod u poreskom periodu kada je izvršeno obezvređenje, ali se priznaju u poreskom perodu u kome je ta imovina otuđena, odnosno upotrebljena, odnosno u kome je nastalo njeno oštećenje usled više sile. 

17) troškovi koji su neposredno povezani sa istraživanjem i razvojem koje obveznik obavlja u Republici Srbiji – mogu se priznati u dvostruko uvećanom iznosu.

Korisničko uputstvo za elektronsko evidentiranje obračuna PDV-a u SEF-u

Na internet stranici Ministarstva finansija (www.efaktura.gov.rs) 4. januara 2024. godine objavljeno je Korisničko uputstvo za elektronsko evidentiranje obračuna PDV-a u SEF-u (u nastavku: Korisničko uputstvo), u kojem su, između ostalog, konačno date instrukcije za unos podataka u okviru polja u Pojedinačnoj evidenciji PDV-a i Zbirnoj evidenciji PDV-a.

Objavljene instrukcije za elektronsko evidentiranje obračuna PDV-a u Korisničkom uputstvu u potpunosti su u skladu s objašnjenjima koja smo u prethodnom periodu davali.

OBVEZNIK PDV-A NE VRŠI EVIDENTIRANJE OBRAČUNA PDV-A ZA SLUČAJ NEIZDAVANJA ELEKTRONSKE FAKTURE PO OSNOVU PO KOJEM NEMA OBAVEZU DA OBRAČUNA PDV

Obaveza evidentiranja obračuna PDV-a ne postoji u svim slučajevima kada obveznik ne izda elektronsku fakturu u roku od 10 dana od isteka poreskog perioda kada je nastala poreska obaveza, već samo u slučaju kada obveznik PDV-a nije izdao elektronsku fakturu sa iskazanim iznosom PDV-a, iako je poreska obaveza nastala.

Drugim rečima, u slučaju kada je promet, na primer, osloboden PDV-a u skladu sa članom 24. ili 25. Zakona o PDV-u, obveznik ne vrši evidentiranje obračuna PDV-a jer to i nije predmet evidentiranja (reč je o transakciji po osnovu koje obveznik ne obračunava PDV).

Po istom principu, u slučaju kada promet nije predmet oporezivanja jer se, na primer, smatra da je, u skladu sa članom 11. ili 12. Zakona o PDV-u, izvršen u inostranstvu, pa se PDV ne obračunava, obveznik PDV-a ne vrši evidentiranje obračuna PDV-a jer to i nije predmet evidentiranja (reč je o transakciji po osnovu koje obveznik ne obračunava PDV).

Slično, u slučaju kada promet jeste predmet oporezivanja ali je poreski dužnik primalac dobara, odnosno usluga u skladu sa članom 10. Zakona o PDV-u, pa obveznik PDV-a koji je izvršio promet ne vrši evidentiranje obračuna PDV-a nezavisno od toga da li je izdao elektronsku fakturu – jer obavezu obračuna PDV-a ima primalac, koji vrši elektronsko evidentiranje obračuna PDV-a u skladu sa opštim pravilima za poreski period kada je nastala poreska obaveza.

EVIDENTIRANJE OBRAČUNA PDV-A U SEF-U, NOVA PRAVILA

Najvažnije novine u oblasti elektronskog evidentiranja obračuna PDV-a koje donose izmene i dopune Zakona o elektronskom fakturisanju (u daljem tekstu: Zakon), koje su objavljene krajem oktobra prošle godine, odnose se na: 

  • izvršeno preciziranje i delimično promenjena pravila u pogledu obaveze elektronskog evidentiranja obračuna PDV-a u Sistemu elektronskih faktura (u daljem tekstu: SEF), od kojih se posebno ističe skraćenje roka u kojem je obveznik dužan da izvrši elektronsko evidentiranje obračuna PDV-a – s početkom primene od 1. januara 2024. godine;
  • uvođenje nove obaveze elektronskog evidentiranja PDV-a obračunatog u prethodnoj fazi prometa, odnosno plaćenog pri uvozu dobara u SEF-u, odnosno tzv. elektronskog evidentiranja prethodnog poreza – s početkom primene za poreske periode koji počinju posle 31. avgusta 2024. godine.

Počev od poreskog perioda koji počinje od 1. januara 2024. godine, korisnik SEF-a:

  • evidentira obračun PDV-a u Pojedinačnoj ili Zbirnoj evidenciji PDV-a u roku od 10 dana od isteka poreskog perioda u skladu sa opštim (nepromenjenim) pravilima;
  • koriguje obračun PDV-a ako nakon isteka roka iz prethodnog stava dođe do promene koja ima uticaja na elektronsko evidentiranje obračuna PDV-a u roku za podnošenje poreske prijave za poreski period u kojem je došlo do te promene.

Rok za predaju poreske prijave i Obrasca POPDV u skladu sa propisima o PDV-u ostao je nepromenjen – 15 dana od isteka poreskog perioda za obveznike PDV-a.

Kao što smo naveli, najvažnija izmena u vezi s obavezom elektronskog evidentiranja obračuna PDV-a u SEF-u odnosi se na skraćenje roka za evidentiranja. U skladu s izmenjenim odredbama, evidentiranje obračuna PDV-a u SEF-u vrši se za poreski period, u skladu sa Zakonom o PDV-u, u roku od deset dana po isteku poreskog perioda (član 4. stav 5. Zakona).

Drugim rečima, obveznik koji je poreski dužnik i koji ima obavezu da iskaže odredene podatke u Pojedinačnoj ili Zbirnoj evidenciji PDV-a, dužan je da te podatke iskaže najkasnije u roku od deset dana po isteku poreskog perioda, a ne kao što je prema trenutno važećim odredbama, u roku od petnaest dana po isteku poreskog perioda.

POČETAK PRIMENE NOVOG (SKRAĆENOG) ROKA ZA EVIDENTIRANJE OBRAČUNA PDV-A

  • 12. februara 2024. godine (mesečni obveznici PDV-a) jer je 10. februar neradni dan, za obračunati PDV za poreski period januar 2024. godine;
  • 10. aprila 2024. godine (tromesečni obveznici PDV-a) za obračunati PDV za I kvartal 2024. godine,

na način kako je to propisano u skladu sa propisima o elektronskom fakturisanju.

S obzirom na to da u periodu od desetog do petnaestog dana nakon isteka poreskog perioda može doći do promene koja ima uticaj na evidentiranje obračuna PDV-a, propisuje se i rok za korigovanje obračuna PDV-a.

Suština je da je ovaj poseban rok za korigovanje evidentiranja obračuna PDV-a propisan isključivo za slučaj kada je od isteka propisanog roka za evidentiranje obračuna PDV-a od deset dana došlo do promene koja ima uticaj na evidentiranje obračuna PDV-a, a ne i za slučaj kada obveznik propusti da izvrši elektronsko evidentiranje obračuna PDV-a u SEF- u propisanom roku od deset dana od isteka poreskog perioda, ili prilikom evidentiranja napravi grešku.

U slučaju kada nakon isteka roka od deset dana od isteka poreskog perioda, a pre isteka roka za predaju poreske prijave za taj poreski period dođe do promene koja ima uticaj na evidentiranje obračuna PDV-a, obveznik koriguje evidentiranje obračuna PDV-a u roku za podnošenje poreske prijave za poreski period u kojem je došlo do te promene.

Dakle, za evidentiranje obračuna PDV-a u SEF-u obveznik primenjuje dva roka:

  • rok za evidentiranje obračuna PDV-a – 10 dana od isteka poreskog perioda za koji obveznik vrši evidentiranje obračuna PDV-a;
  • rok za korigovanje obračuna PDV-a – rok za podnošenje poreske prijave za poreski pe-riod u kojem je došlo do promene koja ima uticaja na evidentiranje obračuna PDV-a za određeni poreski period.

Obveznik primenjuje rok za korigovanje obračuna PDV-a samo u slučaju kada nakon isteka (opšteg) roka za evidentiranje obračuna PDV-a dođe do promene koja ima uticaja na elektronsko evidentiranje obračuna PDV-a u SEF-u.

NAČIN KORIGOVANJA EVIDENTIRANOG OBRAČUNA PDV-A ZBOG PROMENE KOJA SE DOGODILA NAKON ISTEKA ROKA ZA EVIDENTIRANJE OBRAČUNA PDV-A ZA ODREĐENI PORESKI PERIOD

  • ako je posle isteka roka od 10 dana po isteku poreskog perioda došlo do promene koja ima uticaj na elektronsko evidentiranje obračuna PDV-a za određeni poreski period, u Zbirnoj evidenciji PDV-a za poreski period za koji je izvršeno elektronsko evidentiranje obračuna PDV-a koriguje se elektronsko evidentiranje obračuna PDV-a;
  • korigovanje elektronskog evidentiranja obračuna PDV-a vrši se u roku za podnošenje poreske prijave za poreski period u kojem je došlo do promene tako što se iznos PDV-a evidentira u polju u kojem se iskazuju podaci o smanjenju PDV-a.

OVE IZMENE U PROPISIMA ZAHTEVAJU OD SVIH NAS A NAROČITO OD PORESKIH OBVEZNIKA DA BUDU U NAREDNIM PERIODIMA U POTPUNOSTI AŽURNI SA DOKUMENTIMA I DA SE TRUDE DA IZBEGAVAJU PROPUSTE I GREŠKE. POTREBNO JE SVU DOKUMENTACIJU UNETI PUTEM SEF-A NAJSIGURNIJE JE DO 05-TOG  U MESECU ZA PRETHODNI MESEC, A NAJKASNIJE DO 10-TOG U MESECU. NARAVNO AKO JE PROBLEM SA DOKUMENTACIJOM KOD VAŠEG KOMITENTA, MORATE GA UPOZORAVATI NA VAŽNOST ROKOVA.

Pregled privatnosti

Ova web lokacija koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima se čuvaju u vašem pregledaču i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje kada se vratite na našu web stranicu i pomažete našem timu da razume koji su delovi web stranice najinteresantniji i najkorisniji.

Možete prilagoditi sve postavke kolačića navigacijom jezičaka sa leve strane.