Neoporezivi iznos na godišnji porez na dohodak građana za 2023. godinu je 4.269.564 dinara

Fizička lica koja su ostvarila dohodak preko 4.269.564 dinara u 2023. godini, imaju  obavezu da podnesu poresku prijavu za godišnji porez na dohodak građana.

Rezidenti Srbije prilikom obračuna uzimaju u obzir dohodak koji su ostvarili i u Srbiji i u drugim državama, dok nerezidenti uzimaju u obzir samo dohodak ostvaren u Srbiji.

Bitna novina tiče se obveznika poreza na dohodak građana koji poslednjeg dana kalendarske godine za koju se utvrđuje porez imaju navršenih  manje od 40 godina života.

Za te obveznike umanjuje se zbir pojedinih stavki godišnjeg dohodka za iznos tri prosečne godišnje zarade po zaposlenom, isplaćene u Srbiji u godini za koju se utvrđuje porez.

Umanjenje se vrši za zbir zarade (član 15a do 15v ZPDG), oporezivi prihod od samostalne delatnosti (član 33. stav 2. i član 41. ZPDG) i oporezivi prihod od autorskih i srodnih prava i industrijske svojine (član 55. i 60. ZPDG)

 

Ukoliko je iznos tri prosečne godišnje zarade po zaposlenom viši od zbira prethodno navedenih stavki godišnjeg dohotka obveznika mlađeg od 40 godina, ukupno umanjenje ne može biti više od zbira prethodno navedenih stavki.

 

Dohodak za oporezivanje predstavlja razliku između ostvarenog dohotka i neoporezivog iznosa (npr. 6.000.000 – 4.269.564 = 1.730.436).

Lični odbici su iznosi koji se mogu odbiti od dohotka za oporezivanje i oni su za poreskog obveznika – 40% prosečne godišnje zarade (569.275 dinara), a za izdržavanog člana porodice – 15% prosečne godišnje zarade (213.478 dinara).

Iznos ličnih odbitaka može biti maksimalno 50% dohotka za oporezivanje.

Odbitak za određenog izdržavanog člana porodice može da ostvari samo jedan poreski obveznik.

Osnovica godišnjeg poreza je oporezivi dohodak, koji predstavlja razliku između dohotka za oporezivanje i ličnih odbitaka.

 

Godišnji porez na dohodak se plaća na oporezivi dohodak po stopi od 10% – za iznos oporezivog dohotka do šestostruke prosečne godišnje zarade – 8.539.128 dinara, a 15% – na razliku između iznosa koji je veći od 8.539.128 dinara i tog iznosa (npr. za oporezivi dohodak od 10.000.000 dinara se plaća 10% na 8.539.128 dinara i 15% na 1.460.872 dinara).

 

 

15. maj 2024. godine  je rok za podnošenje poreske prijave za godišnji porez na dohodak građana po osnovu dohotka ostvarenog u 2023. godini.

Procedura podnošenja prijave je značajno izmenjena u odnosu na prošlu godinu.

Izmene se tiču sledećih stavki:

·         Poreski organ unosi podatke u poresku prijavu na osnovu podataka iz službenih evidencija i postavlja je na portal Poreske uprave najkasnije do 1. aprila (član 92. stav 2. ZPDG);

·         poreski obveznik je dužan da izvrši izmenu ili dopunu poreske prijave, u delu u kome nisu iskazani tačni i odgovarajući podaci i nakon toga podnese poresku prijavu u elektronskom obliku preko portala Poreske uprave (član 92. stav 3. ZPDG);

·         Poreska uprava podnosi poresku prijavu za (član 92. stav 4. ZPDG) ukoliko poreski obveznik to ne uradi do 15. maja.

Porez se plaća najkasnije do isteka roka za podnošenje poreske prijave, odnosno do 15. maja.

Prošle godine je propisana nova poreska prijava za godišnji porez na dohodak građana na obrascu PP GPDG.

Porez na bakšiš? Mišljenje ministarstva finansija na tu temu

U Biltenu Ministartsva finansija br. 2, februar 2024. godine objaljeno je Mišljenje Ministarstva finansija, br. 371749 2023 10520 004 001 011 004 od 08.02.2024. god. u kome ministartsvo obrazlaže poreski tretman bakšiša-napojnice sa aspekta Zakona o porezu na dohodak građana i Zakona o porezima na imovinu.

Kako se u zahtevu navodi, privredno društvo je vlasnik platforme koja je namenjena ugostiteljskim objektima, tj. svim restoranima, hotelima, kafeterijama, barovima, ali i svim drugim oblicima poslovanja u kojima zaposleni mogu da dobiju napojnicu.

Platforma, kako se opisuje, omogućava svojim klijentima ˗ korisnicima uslužne delatnosti da plaćanjem putem platne kartice daju napojnicu (bakšiš) zaposlenima u ugostiteljskim objektima, s tim da platforma omogućava primaocima napojnice

(bakšiša) da prime napojnicu od strane zadovoljnih davalaca napojnice.

Objašnjava se da platforma funkcioniše na način da primalac napojnice kreira nalog na platformi i u vezi sa tim dobija personalizovani kod, a davaoci napojnice koji su zadovoljni uslugom pruženom od strane primaoca napojnice (bakšiša) skeniraju QR kod koji vodi do naloga primaoca napojnice.

Dalje, davalac napojnice unosi na platformi novčani iznos koji želi da ostavi (kao napojnicu) primaocu napojnice i unosi podatke svoje platne kartice i potvrđuje plaćanje napojnice.

Ističe se da se novac tj. napojnica, uplaćuje na račun privrednog društva koje je vlasnik platforme, a platforma dalje prenosi iznos napojnice na račun primaoca napojnice.

Za korišćenje platforme primalac napojnice plaća odgovarajuću proviziju (koja se računa kao određeni procenat od iznosa napojnice) privrednom društvu koje je vlasnik platforme, a koje obračunava i plaća porez na ostvarenu dobit.

Pored toga, navodi se da ugostiteljski objekat ne dobija nikakav iznos novca od uplaćene napojnice putem platforme, već celokupan iznos napojnice ide na račun primaoca napojnice.

Sa aspekta primene Zakona o porezu na dohodak građana

Saglasno odredbama čl. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak građana („Službeni glasnik RS“, br. 24/01, 80/02, 80/02 ˗dr. zakon, 35/04, 62/06, 65/06 ˗ ispravka, 31/09, 44/09, 18/10, 50/11, 91/11 ˗ US, 93/12, 114/12 ˗ US, 47/13, 48/13 ˗ ispravka, 108/13, 57/14, 68/14 ˗ dr. zakon, 112/15, 113/17, 95/18, 86/19, 153/20, 44/21, 118/21, 138/22 i 92/23, u daljem tekstu: ZPDG), porez na dohodak građana plaćaju fizička lica, na prihode iz svih izvora, sem onih koji su posebno izuzeti od oporezivanja, odnosno koji su oslobođeni od plaćanja poreza ovim zakonom.

Odredbom člana 85. stav 1. tačka 16) ZPDG propisano je da se ostalim prihodima u smislu ovog zakona smatraju i drugi prihodi koji po svojoj prirodi čine dohodak fizičkog lica, koji nisu oporezivi po drugom osnovu u skladu sa ovim zakonom, a naročito svi drugi prihodi koji nisu oporezovani po drugom osnovu ili nisu izuzeti od oporezivanja ili oslobođeni plaćanja poreza po ovom zakonu.

Osnovica poreza na drugi prihod je oporezivi prihod koji čini bruto prihod umanjen za normirane troškove u visini od 20%, saglasno odredbi člana 85. stav 3. ZPDG.

Porez na dohodak građana na druge prihode plaća se po stopi od 20%, saglasno odredbi člana 86. stav 1. ZPDG.

Imajući u vidu navedeno, kako novčana sredstva po osnovu napojnice ne predstavljaju deo prihoda ugostiteljskog objekta ili drugog privrednog subjekta (čiji zaposleni može da dobije napojnicu – primalac napojnice) s obzirom da su od davalaca napojnice (lica koja su zadovoljna uslugom koja im je pružena od određenog zaposlenog – primaoca napojnice) namenjena tom zaposlenom, smatramo da tako ostvarena sredstva fizičkog lica po osnovu napojnice predstavljaju prihod koji podleže oporezivanju porezom na dohodak građana na druge prihode saglasno čl. 85. i 86. ZPDG.

Sa aspekta primene Zakona o porezima na imovinu

Prema odredbi člana 14. stav 2. Zakona o porezima na imovinu („Službeni glasnik RS“, br. 26/01, 45/02 ˗ SUS, 80/02, 80/02 ˗ dr. zakon, 135/04, 61/07, 5/09, 101/10, 24/11, 78/11, 57/12 ˗ US, 47/13, 68/14 ˗ dr. zakon, 95/18, 99/18 ˗ US, 86/19, 144/20, 118/21, 138/22 i 92/23, u daljem tekstu: ZPI), porez na nasleđe i poklon plaća se i na nasleđeni, odnosno na poklon primljeni:

1) gotov novac;

2) štedni ulog;

3) depozit u banci;

4) novčano potraživanje;

4) digitalnu imovinu;

5) pravo intelektualne svojine;

6) pravo svojine na upotrebljavanom motornom vozilu, upotrebljavanom plovilu, odnosno upotrebljavanom vazduhoplovu i drugim pokretnim stvarima.

Odredbom člana 14. stav 4. ZPI propisano je da se poklonom, u smislu tog zakona, ne smatra:

1) prenos bez naknade prava na nepokretnostima i pokretnim stvarima iz st. 1. do 3. ovog člana na koji se plaća porez na dodatu vrednost, u skladu sa propisima kojima se uređuje porez na dodatu vrednost, nezavisno od postojanja ugovora o poklonu;

2) prihod fizičkog lica po osnovima koji su izuzeti iz dohotka za oporezivanje, odnosno koji je predmet oporezivanja porezom na dohodak građana, u skladu sa zakonom kojim se uređuje oporezivanje dohotka građana;

3) prihod pravnog lica koji se uključuje u obračun osnovice za oporezivanje porezom na dobit pravnih lica, u skladu sa zakonom kojim se uređuje oporezivanje dobiti pravnih lica.

Prema odredbi člana 14. stav 6. tačka 3) ZPI, od oporezivanja porezom na nasleđe i poklon izuzima se nasleđe, odnosno poklon, novca, prava, odnosno stvari iz st. 2. i 3. ovog člana, koje naslednik nasledi, odnosno poklonoprimac primi na poklon, od istog lica, za vrednost nasleđa odnosno poklona, do 100.000 dinara u jednoj kalendarskoj godini po svakom od tih osnova.

Prema tome, novčana sredstva koja po osnovu napojnice ostvaruju fizička lica pa predstavljaju prihod tih lica koji podleže oporezivanju porezom na dohodak građana, izuzeta su od oporezivanja porezom na nasleđe i poklon. To znači da se na tako ostvarena sredstva ne plaća porez na nasleđe i poklon.

Izvor: sajt Ministarstva finansija (www.mfin.gov.rs)

 

Šta kada preduzetnik nije evidentirao PDV u SEF na vreme?

Prema članu 4. stavu 5. Zakona o elektronskom fakturisanju i članu 18. stavu 1. Pravilnika o elektronskom fakturisanju, elektronsko evidentiranje obračuna PDV-a u SEF (Pojedinačna i Zbirna evidencija PDV-a) za poreski period treba izvršiti u roku od 10 dana po isteku tog poreskog perioda. Novi rok od 10 dana po isteku poreskog perioda počeo je da se primenjuje od poreskog perioda januara 2024. godine, odnosno za prvi kvartal 2024. godine.

Međutim, šta preduzetnici treba da urade ukoliko evidentiranje obračuna PDV u SEF nije izvršeno na vreme?

Nažalost, ovo pitanje nije jasno regulisano ni zakonskim ni uputstvenim dokumentima iz oblasti elektronskog fakturisanja. Ipak, možemo izvesti zaključak na osnovu logike koja podrazumeva da je krajnji cilj automatsko generisanje preliminarne poreske prijave PDV-a, kao i mogućnost kontrole tekućih i istorijskih podataka o obračunatom PDV-u.

Iako postoji mnogo različitih situacija u vezi sa evidentiranjem obračuna PDV-a u SEF koje nije izvršeno na vreme, ovde ćemo se fokusirati na nekoliko karakterističnih primera koji su relevantni u ovom kontekstu.

Slučaj 1: Ako elektronska faktura nije izdata u roku od 10 dana po isteku poreskog perioda, a obračunati PDV nije evidentiran ni u Pojedinačnoj evidenciji PDV u tom roku, smatramo da je potrebno izvršiti evidentiranje u Pojedinačnoj evidenciji PDV u SEF što pre, bez obzira na zakašnjenje. Ovo je bitno kako bi se izbegle eventualne kaznene odredbe za neevidentiranje obračuna PDV-a.

Slučaj 2: U situaciji kada elektronska faktura nije izdata u roku od 10 dana po isteku poreskog perioda, ali je kasnije izdata, smatramo da je poželjno evidentirati obračunati PDV u Pojedinačnoj evidenciji PDV u SEF za odgovarajući poreski period. Ovo se preporučuje kako bi se održala doslednost i tačnost podataka.

Slučaj 3: Kada Pojedinačna ili Zbirna evidencija PDV nije evidentirana u roku od 10 dana po isteku poreskog perioda, ali je obračunati PDV uključen u poresku prijavu PDV za taj period, smatramo da je takođe važno izvršiti evidentiranje u Pojedinačnoj evidenciji PDV-u SEF što pre, kako bi se izbegle eventualne komplikacije ili kaznene mere.

Slučaj 4: U slučaju kada Pojedinačna ili Zbirna evidencija PDV nije evidentirana u roku od 10 dana po isteku poreskog perioda, a obračunati PDV nije uključen ni u poresku prijavu PDV za taj period, smatramo da je neophodno izmeniti poresku prijavu PDV-a kako bi se evidentirao obračunati PDV u Pojedinačnoj evidenciji PDV u SEF-u za odgovarajući poreski period.

U svakom slučaju, preduzetnicima se preporučuje da blagovremeno reše svako kašnjenje u evidentiranju obračuna PDV-a kako bi izbegli moguće negativne posledice i kako bi održali zakonitost svojih poslovnih aktivnosti.

Rok za podnošenje PPPDV ostaje isti!

Ministarstvo finansija je izdalo obaveštenje kojim se podseća da rok za podnošenje poreske prijave PDV ostaje nepromenjen i iznosi 15 dana nakon završetka poreskog perioda. Sa druge strane, elektronsko evidentiranje obračuna PDV u SEF-u obavlja se u roku od 10 dana nakon završetka poreskog perioda.

Važno je napomenuti da su obaveza podnošenja prijave PPPDV i obaveza elektronskog evidentiranja obračuna PDV u SEF-u dve odvojene obaveze, čije neispunjavanje može da dovede do različitih pravnih posledica, u skladu sa zakonima koji ih regulišu.

U nastavku je originalno obaveštenje Ministarstva finansija:

„Povodom dilema koje su se pojavile u delu javnosti u vezi sa rokom za podnošenje poreske prijave poreza na dodatu vrednost (PPPDV), podsećamo da se PPPDV podnosi na način i u roku propisanom Zakonom o porezu na dodatu vrednost, kojim se u članu 50. stav 1. propisuje: „Obveznik podnosi poresku prijavu nadležnom poreskom organu na propisanom obrascu, u roku od 15 dana po isteku poreskog perioda.”

Sa druge strane, Zakon o elektronskom fakturisanju uređuje elektronsko evidentiranje obračuna poreza na dodatu vrednost i u članu 4. stav 5. propisuje: „Elektronsko evidentiranje obračuna poreza na dodatu vrednost u sistemu elektronskih faktura vrši se za poreski period, u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dodatu vrednost, u roku od deset dana po isteku poreskog perioda.”

Još jednom ukazujemo da su obaveza podnošenja PPPDV i obaveza elektronskog evidentiranja obračuna poreza na dodatu vrednost u sistemu elektronskih faktura dve različite obaveze čije (ne)ispunjenje dovodi do različitih pravnih posledica, u skladu sa zakonima koji ih uređuju.“

Da li paušalci trgovci na malo evidentiraju promet u KEP knjizi?

Pitanje se odnosi na obavezu preduzetnika paušalaca koji se bave trgovinom na malo (šifre delatnosti 4781, 4782, 4789 i 4799) da vode evidenciju ulaznih nabavki robe, sastavljaju kalkulacije i unose ih u KEP knjigu.

Za preduzetnike paušalce koji se bave ovom vrstom trgovine, primenjuju se isti propisi kao i za ostale privredne subjekte koji nisu paušalci, a to su Zakon o trgovini i Pravilnik o evidenciji prometa. Iako nije poznato u kojoj meri preduzetnici paušalci vode ovu evidenciju, smatra se da ne postoji osnova koja ih oslobađa te obaveze.

To nije povezano sa knjigovodstvenim evidencijama koje se vode u skladu sa propisima poreza na dohodak. Zakon o porezu na dohodak građana (ZPDG) predviđa različite sisteme vođenja poslovnih knjiga za različite kategorije preduzetnika, uključujući i paušalce. Međutim, to ne umanjuje obavezu vođenja evidencije prometa prema propisima trgovine.

Neki mogu da tumače kako preduzetnici paušalci ne moraju da vode KEP zbog odredbi ZPDG, ali te interpretacije nisu u skladu sa zakonskim propisima o trgovini. Zakon o trgovini jasno navodi da je trgovac dužan da vodi evidenciju prometa robe na osnovu odgovarajućih dokumenata.

Još jedan razlog zbog kojeg se može doći do netačnog tumačenja je terminologija koja se koristi u propisima. Iako ZPDG uvodi različite pojmove za različite kategorije preduzetnika, to se odnosi samo na poreze na dohodak. Propisi o trgovini i dalje koriste termin „preduzetnik“ u opštem smislu.

U skladu s tim, preduzetnici paušalci koji obavljaju trgovinu na malo su, prema zakonu, obavezni da vode KEP knjigu u skladu sa propisima o trgovini. Ova obaveza uključuje sastavljanje kalkulacija cena, koje su osnova za evidentiranje zaduženja robe u KEP-u.

Novosti u elektronskom evidentiranju obračuna PDV na SEF

Počev od prvog poreskog perioda u 2024. godini, obveznici PDV sada su dužni da elektronski evidentiraju obračun PDV na SEF (Pojedinačna i Zbirna evidencija) u roku od 10 dana nakon isteka poreskog perioda. Drugim rečima, mesečni obveznici treba da izvrše elektronsko evidentiranje obračuna PDV na SEF do 12. februara za januar (budući da je 10. februar subota, neradni dan), dok tromesečni obveznici imaju rok do 10. aprila za prvo tromesečje.

Ova obaveza elektronskog evidentiranja obračuna PDV na SEF produžena je do kraja 2023. godine, prema isteku roka za podnošenje PDV prijave.

Važno je napomenuti da novi rok za evidentiranje obračuna PDV na SEF ne utiče na rok za podnošenje PDV prijave. I dalje je moguće podneti PDV prijavu nekoliko dana nakon isteka poreskog perioda, dok je rok za evidentiranje obračuna PDV na SEF 10 dana nakon isteka poreskog perioda. Ove dve obaveze su odvojene i ne zavise jedna od druge.

Najvažnija promena koja očekuje obveznike PDV je ta da više neće moći da izdaju elektronsku fakturu za januar nakon 10. februara (odnosno konkretno 12. februara ove godine zbog neradnog dana), bez prethodnog evidentiranja u Pojedinačnoj i Zbirnoj evidenciji PDV na SEF, u skladu sa članom 21. Pravilnika o elektronskom fakturisanju.

Ova praksa evidentiranja nije nova, već postoji od jula 2023. godine, samo je rok sada pomeren. Ako se elektronska faktura ne izda do roka za evidentiranje obračuna PDV na SEF, obračunati PDV se evidentira u Pojedinačnoj evidenciji za taj period. Naknadno izdata faktura zahteva korekciju Zbirne evidencije PDV za navedeni period.

Druga novina je primena istog sistema kao kod neizdavanja elektronske fakture, i kod drugih promena koje utiču na elektronsko evidentiranje obračuna PDV za određeni poreski period. Ove promene su retke i uključuju situacije poput prometa dobara na APKM s plaćanjem nakon 10 dana od isteka roka za PDV prijavu, obračuna PDV-a od strane primaoca kao poreskog dužnika s dokumentom koji stiže između 10. dana i isteka roka za PDV prijavu, ili prometa dobara u carinskom skladištu sa carinskim overom računa između 10. dana i isteka roka za PDV prijavu.

U takvim slučajevima postoji obaveza evidentiranja obračuna PDV u Pojedinačnoj ili Zbirnoj evidenciji, a ako se odluči ne uključiti taj obračunati PDV u prijavu, postoji obaveza korekcije u Zbirnoj evidenciji PDV za taj poreski period, sa rokom do podnošenja poreske prijave za taj period.

Ukupno gledano, obveznici PDV treba da pokušaju da izdaju sve elektronske fakture u roku od 10 dana nakon isteka poreskog perioda kako bi izbegli probleme s evidentiranjem u Pojedinačnoj i Zbirnoj evidenciji PDV.

RAZVRSTAVANJE PRAVNIH LICA, PREDUZETNIKA, I GRUPA PRAVNIH LICA ZA 2024. GODINU

  1. Razvrstavanje pravnih lica i preduzetnika prema veličini

Pravna lica i preduzetnici prema veličini mogu se razvrstati u mikromalasrednja ili velika pravna lica, u skladu sa kriterijumima i graničnim vrednostima propisanim članom 6. Zakona o računovodstvu (Zakon).

Razvrstavanje po veličini se vrši na osnovu sledećih podataka:

  • Prosečan broj zaposlenih,
  • Poslovni prihod,
  • Vrednost ukupne aktive utvrđene na datum bilansa redovnog godišnjeg finansijskog izveštaja (RGFI) i Statističkog izveštaja za 2023. godinu, a utvrđena veličina se, nakon verifikovanja od strane Agencije za privredne registre (Agencije), koristi za 2024. godinu.

Novoosnovani obveznici (pravna lica i preduzetnici osnovani u 2023. godini), odnosno preduzetnici koji su u toj godini počeli da vode poslovne knjige po sistemu dvojnog knjigovodstva, veličinu, utvrđenu na osnovu podataka iz RGFI za 2023. godinu i broja meseci poslovanja, koriste za 2023. i 2024. godinu.

Velikim pravnim licima na osnovu Zakona, smatraju se Narodna banka Srbije, banke, društva za osiguranje i društva za reosiguranje, davaoci finansijskog lizinga, dobrovoljni penzijski fondovi, društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima, Centralni registar, depo i kliring hartija od vrednosti, investicioni fondovi, društva za upravljanje investicionim fondovima, berze i brokersko – dilerska društva, platne institucije i institucije elektronskog novca, kao i faktoring društva.

  1. Razvrstavanje grupa pravnih lica prema veličini

Grupe pravnih lica (ekonomske celine) se prema veličini mogu razvrstati u malesrednje ili velike grupe, u skladu sa kriterijumima i graničnim vrednostima propisanim Zakonom.

Razvrstavanje po veličini se vrši na osnovu sledećih podataka:

-Prosečan broj zaposlenih,

-Poslovni prihod

-Vrednosti ukupne aktive utvrđene na datum bilansa konsolidovanog godišnjeg finansijskog izveštaja (KGFI) za 2023. godinu, a utvrđena veličina se, nakon verifikovanja od strane Agencije, koristi za tekuću izveštajnu tj. 2023. godinu.

Izuzetno, grupa u kojoj je matično pravno lice finansijska institucija iz člana 6. stav 12. Zakona, nema obavezu razvrstavanja već se ista, saglasno Mišljenju Ministarstva smatra velikom.

  1. Kriterijumi za razvrstavanje i granične vrednosti

Kriterijumi za razvrstavanje i granične vrednosti koje koriste pravna lica i preduzetnici utvrđeni su članom 6, a za grupe pravnih lica članom 7. Zakona o računovodstvu.

Pravno lice i preduzetnik se razvrstavaju u mikro, malo, srednje  ili veliko pravno lice ukoliko ispunjava najmanje dva od tri navedena kriterijuma.

Grupa pravnih lica (ekonomska celina) razvrstava se u malusrednju  ili veliku grupu.

Ukoliko grupa pravnih lica zadovoljava najmanje dva od tri kriterijuma za dobijanje oznake „mikro“, razvrstava se kao mala grupa pravnih lica.

Obveznik koji ne ispunjava dva od tri kriterijuma za razvrstavanje, već ima različite pokazatelje po svakom od kriterijuma, razvrstava se prema sledećem:

  • u malo pravno lice, odnosno malu grupu pravnih lica razvrstava se i obveznik koji utvrdi kombinaciju pokazatelja: veliko-malo-mikro ili srednje-malo-mikro;
  • u srednje pravno lice, odnosno srednju grupu pravnih lica razvrstava se i obveznik koji utvrdi kombinaciju pokazatelja: veliko-srednje-malo ili veliko-srednje-mikro.

Pri utvrđivanju graničnih vrednosti, primenjuje se zvanični srednji kurs dinara (koji utvrđuje Narodna banka Srbije) na poslednji dan poslovne godine za koji se sastavlja godišnji finansijski izveštaj.

  1. Utvrđivanje obaveze revizije

U skladu sa Zakonom o reviziji, obavezu vršenja revizije RGFI, osim pravnih lica i preduzetnika razvrstanih kao velika ili srednja pravna lica i javnih društava, nezavisno od veličine, imaju i sva pravna lica i preduzetnici čiji ukupni prihod ostvaren u prethodnoj poslovnoj godini prelazi iznos od 4,4 miliona evra u dinarskoj protivvrednosti. Dakle, obavezu revizije finansijskih izveštaja za 2024. godinu imaće obveznici koji finansijske izveštaje sastavljaju 31.12.2023. godine, ukoliko su u 2023. godini ostvarili ukupan prihod veći od 515.564 hiljada RSD.

Agencija je obezbedila kalkulator za razvrstavanje pravnih lica i preduzetnika i grupa pravnih lica po veličini, kao i za utvrđivanje obaveze revizije RGFI za 2024. godinu, a na osnovu podataka iz finansijskih izveštaja za 2023. godinu. Isti kalkulator mogu da koriste i obveznici koji uopšte nisu dostavili ili su dostavili neispravne RGFI za 2021. godinu, kako bi na osnovu podataka za prethodnu 2022. godinu koji su iskazani u RGFI za 2023. godinu utvrdili svoju veličinu i obavezu revizije za 2023. godinu.

Izvor: Agencija za privredne registre

Elektronsko evidentiranje obračuna PDV u SEF-u

Pravilnik o elektronskom fakturisanju (u daljem tekstu: Pravilnik), objavljen u „Službenom glasniku RS“ pod brojem 47/2023 i 116/2023, detaljno reguliše način elektronskog evidentiranja obračuna PDV u SEF-u, uključujući:

  • Sadržaj Zbirne evidencije PDV-a
  • Sadržaj Pojedinačne evidencije PDV-a
  • Postupanje obveznika PDV-a u slučaju da nije izdata elektronska faktura do isteka roka za evidenciju PDV-a
  • Način evidentiranja smanjenja PDV-a u SEF-u zbog promena osnovice ili storniranja e-faktura
  • Način evidentiranja PDV-a u SEF-u po osnovu avansa i ostvarenog prometa
  • Različiti statusi u kojima mogu biti Zbirna i Pojedinačna evidencija PDV-a: evidentirano, korigovano, ili poništeno.

Važno je napomenuti da je Pravilnikom formalizovano postojeće stanje Zbirne i Pojedinačne evidencije u SEF-u, odnosno, Pravilnik propisuje strukturu ovih evidencija u skladu sa već uspostavljenim praksama. Iako su pravila o evidentiranju smanjenja PDV-a usvojena identično postojećim praksama, poslednje izmene Zakona o elektronskom fakturisanju (u daljem tekstu: Zakon ili ZEF) i Pravilnika uvode obavezu evidentiranja prethodnog PDV-a. Ova obaveza će stupiti na snagu nakon 31. avgusta 2024, zahtevajući značajne izmene u SEF-u kako bi se omogućilo njegovo evidentiranje, što je detalj koji nije obuhvaćen u ovom tekstu.

Evidencija PDV u SEF – opšte napomene

U skladu sa propisima, elektronsko evidentiranje PDV obavlja poreski obveznik prema Zakonu o PDV. Ovo uključuje obračunavanje i korekciju poreske obaveze za:

  1. Obveznici PDV-a
  2. Subjekti javnog sektora ili dobrovoljni korisnici sistema elektronskih faktura koji nisu obveznici PDV-a.

Ovim odredbama se suštinski samo potvrđuju pravila koja su već definisana u članu 4. Zakona o elektronskom fakturisanju („Sl. glasnik RS“, br. 44/2021, 129/2021, 138/2022 i 92/2023). Drugim rečima, obavezu evidentiranja dugovanog PDV imaju i dalje lica koja su obveznici PDV, kao i lica koja nisu obveznici PDV, ali su smatrana subjektima javnog sektora ili dobrovoljnim korisnicima SEF. S druge strane, lica koja nisu obveznici PDV, niti su subjekti javnog sektora, niti dobrovoljni korisnici SEF, ne moraju evidentirati obračunati PDV u slučajevima kada se nađu kao poreski dužnici za PDV. Na primer, preduzetnik paušalac koji nije dobrovoljni korisnik SEF obračunao je PDV internim putem po osnovu usluge koju je primio od stranog lica. Ovaj preduzetnik neće evidentirati PDV u SEF, u skladu sa članom 4. ZEF.

Prema stavu 2 predmetnog člana 17 iz pravilnika, izuzetno stava 1. ovog člana, ne obavlja se elektronsko evidentiranje PDV-a za:

1) promet dobara i usluga, uključujući i primljeni avans za taj promet, za

koji je isporučilac dobara, odnosno pružalac usluga poreski dužnik, a za

koji je izdata elektronska faktura u skladu sa Zakonom u kojoj je iskazan obračunati PDV;

2) promet dobara i usluga na malo, uključujući i primljeni avans za taj promet, za koji je isporučilac dobara, odnosno pružalac usluga poreski dužnik, a za koji je izdat fiskalni račun u skladu sa propisima kojima se uređuje fiskalizacija u kojem je iskazan obračunati PDV;

3) Uvoz dobara

Prema navedenim odredbama potvrđuju se izuzeci od evidentiranja PDV-a u SEF-u, koji su već definisani u okviru člana 4. ZEF-a. To obuhvata situacije u kojima se koristi e-faktura, jer se PDV automatski evidentira u SEF na osnovu izdate e-fakture koja sadrži PDV. Takođe, PDV koji se obračunava na osnovu prometa na malo za koji je izdat fiskalni račun ne evidentira se u SEF, jer se taj PDV automatski evidentira u okviru sistema za upravljanje fiskalizacijom (SUF). Konačno, potvrđeno je da se PDV koji obračunava carinski organ po osnovu uvoza dobara takođe ne evidentira u SEF.

Prema članu 18. Pravilnika, elektronsko evidentiranje obračuna PDV-a vrši se zbirno ili pojedinačno za svaki poreski period u roku od deset dana po isteku tog perioda. To se postiže unosom odgovarajućih podataka u odgovarajući interfejs sistema elektronskih faktura, uključujući zbirnu i pojedinačnu evidenciju PDV-a.

Svi podaci u Zbirnoj evidenciji PDV-a i Pojedinačnoj evidenciji PDV-a izraženi su u dinarima, sa najviše dve decimale.

Dakle, bitno je napomenuti da je promenjen rok za elektronsko evidentiranje PDV-a, sada je 10 dana od isteka poreskog perioda. To znači da je rok za evidentiranje PDV-a kraći od roka propisanog za podnošenje PDV prijave. Nepostupanje po ovom novom roku može rezultirati prekršajnom odgovornošću u skladu sa članom 18. ZEF-a, stoga je važno da se pridržavate novih propisa kako biste izbegli moguće sankcije.

Evidentiranje PDV u Pojedinačnoj evidenciji

U skladu sa članom 4. stavom 4. Zakona o elektronskom fakturisanju (ZEF), elektronsko evidentiranje obračuna poreza na dodatu vrednost (PDV) vrši se pojedinačno, za svaku obavezu, navođenjem informacija o osnovici, poreskoj stopi i iznosu obračunatog PDV-a, i to za:

  1. promet dobara i usluga, uključujući i avansna plaćanja, gde je primalac dobara i usluga obveznik PDV-a u skladu sa relevantnim zakonima;
  2. promet dobara i usluga koji se naplaćuje od strane obveznika poreza na prihod od samostalne delatnosti ili poreza na dobit pravnih lica, uključujući i avansna plaćanja, gde je isporučilac dobara ili pružalac usluga obveznik PDV-a u skladu sa relevantnim zakonima.

Stoga, u Pojedinačnoj evidenciji PDV-a beleže se sledeće informacije:

  1. Interno obračunati PDV koji korisnik Sistem Elektronske Fakturizacije (SEF) vrši kao poreski obveznik, na osnovu primljenih dobara i usluga od stranih lica i plaćenog avansa stranim licima (u skladu sa odredbama člana 10. stav 1. tačke 3. Zakona o Porezu na Dodatu Vrednost – PDV), kao i na osnovu primljenih dobara i usluga od drugih obveznika PDV i plaćenog avansa drugim obveznicima (promet iz oblasti građevinarstva, promet sekundarnih sirovina itd.);
  2. PDV koji obveznik PDV obračunava po osnovu prometa koji vrši obveznicima poreza na prihode od samostalne delatnosti (preduzetnicima), kao i obveznicima poreza na dobit pravnih lica, koji nisu obveznici PDV-a, niti su dobrovoljni korisnici SEF-a i primljenog avansa za navedeni promet. U ovim slučajevima, obveznik PDV izdaje „običnu“ fakturu, pa je neophodno evidentirati PDV u SEF-u, u okviru Pojedinačne evidencije PDV-a.

Sadržaj pojedinačne evidencije PDV

U skladu sa članom 20. stav 1. Pravilnika, Pojedinačna evidencija PDV

sadrži podatke o:

  1. 1) broju, statusu i datumu evidentiranja;
  2. 2) godini, poreskom periodu (mesec ili kvartal) i periodu (konkretan mesec ili kvartal);
  1. 3) prometu (nabavka, odnosno isporuka);
  2. 4) identifikatoru lica koje vrši promet/lica kojem se vrši promet (PIB/PIB i JBKJS/Poreski broj stranog lica);
  1. 5) tipu i broju dokumenta (faktura, dokument o smanjenju, dokument o povećanju, avansna faktura, interni račun za promet stranog lica, odnosno drugi interni račun);
  1. 6) osnovu za avansno plaćanje;
  2. 7) povezanim avansnim fakturama;
  3. 8) datumu naplate/plaćanja avansa;
  4. 9) prometu po stopi od 20% (opis prometa, osnovica i obračunati PDV);
  5. 10) prometu po stopi od 10% (opis prometa, osnovica i obračunati PDV);
  6. 11) ukupno obračunatom PDV;
  7. 12) ukupnom iznosu naknade/vrednosti.

U nastavku pojašnjavamo način iskazivanja navedenih podataka, po redu kako su strukturisani u Sistemu Elektronske Fakture (SEF).

Broj Pojedinačne evidencije PDV-a

Obveznici samostalno određuju broj za svaku Pojedinačnu evidenciju PDV-a, u skladu sa svojom unutrašnjom organizacijom. Broj evidencije ne mora biti isti kao broj dokumenta na osnovu kojeg se vrši evidentiranje PDV-a (npr, ne mora imati isti broj kao PDV račun koji je izdat van SEF-a). Tehnički gledano, ovaj podatak ne mora biti prikazan brojevima, već može da sadrži i slova. Ipak, poželjno je da obveznik na sistematično i organizovano način vodi evidenciju, kao i da se brojevi Pojedinačne evidencije PDV-a unose po određenoj i unapred osmišljenoj metodologiji.

Godina

U ovo polje unosi se godina u kojoj je nastala obaveza za PDV koji se evidentira u Pojedinačnoj evidenciji PDV-a. Na primer, ako je obveznik PDV-a izvršio promet u decembru 2023. godine, a PDV u pojedinačnu evidenciju unosi u januaru 2024. godine, u ovo polje unosi 2023. godinu, kao godinu u kojoj je izvršen promet, odnosno nastala obaveza PDV koji se evidentira u Pojedinačnoj evidenciji.

Poreski period i period

U polju „Poreski period“ bira se u zavisnosti od toga da li je reč o mesečnom ili tromesečnom obvezniku PDV-a. U slučaju kada interni PDV evidentira dobrovoljni korisnik SEF-a, a nije obveznik PDV-a, bira se mesečni poreski period, zato što ova lica PDV prijavu podnose za mesec u kojem im je nastala obaveza za PDV. U sledećem polju „Period“ unosi se konkretan mesec, odnosno konkretan kvartal u kojem je nastala obaveza za PDV koji se unosi u Pojedinačnu evidenciju PDV-a.

Promet

Ovo polje nudi dve opcije, “Nabavka” i “Isporuka” u zavisnosti od osnova po kom je obračunat PDV.

Ako je interno obračunati PDV po osnovu primljenih dobara i usluga, biramo “Nabavka”, A ako je PDV obračunat po osnovu prometa koji je izvršio obvezniku poreza na prihode od samostalne delatnosti ili obvezniku poreza na dobit pravnih lica koji nije korisnik SEF-a, u ovo polje se unosi “Isporuka”.

Znači opcija “Nabavka” se bira za evidentiranje interno obračunatog PDV-a na osnovu prometa koji mu vrši strano lice (koje nije domaći PDV obveznik), i po osnovu prometa koji mu vrše drugi obveznici PDV, a za koji je primalac poreski dužnik, to su oblasti građevinarstva, prometa sekundarnih sirovina itd…

Polje “isporuka” se odnosi na slučajeve kada PDV obveznik npr. vrši oporeziv prometpaušalcu koji nije dobrovoljni korisnik SEF-a, ili preduzetniku koji vodi knjige, kao i pravnom licu koje nije PDV obveznik ni dobrovoljni korisnik SEF-a.

Identifikator lica koje vrši promet/lica kojem se vrši promet

Ovde unosimo Poreski broj lica koje vrši promet, odnosno lica kojem se vrši promet u zavisnosti da li se promet vrši po osnovu prometa koji on vrši ili evidentira interno obrašunati PDV po osnovu prometa koji se njemu vrši.

Ukoliko se PDV evidentira na osnovu isporuke dobara i usluga, ovde se unosi identifikator kupca.

Ako se evidentira interno obračunati PDV po osnovu nabavke dobara i usluga, u ovo polje se unosi identifikator dobavljača.    

Ukoliko se interni PDV obračunava po osnovu dobara i usluga promljenih od stranog lica, ovde unosimo Poreski broj tog stranog lica.

U praksi primaocu dobara i usluga često ovaj podatak neće biti poznat, a budući da je ovo polje obavezno za popunjavanje, predlog je da se ovde nasumično unese neki određeni broj kako bi se evidentirao PDV.

Tip dokumenta

Ovde biramo između tipova dokumenata kao što su:

  1. – faktura;
  2. – dokument o smanjenju;
  3. – dokument o povećanju;
  4. – avansna faktura;
  5. – interni račun za promet stranog lica;
  6. – drugi interni račun.

Pravilnikom je precizirano je da se predmetni dokumenti odnose na:

– isporuke: faktura (za promet dobara, odnosno usluga), dokument o smanjenju, dokument o povećanju i avansna faktura;

– nabavke: interni račun za promet stranog lica (za promet dobara, odnosno usluga, povećanje naknade za promet dobara, odnosno usluga i plaćeni avans) i drugi interni račun (za promet dobara, odnosno usluga, povećanje naknade za promet dobara, odnosno usluga i plaćeni avans), sačinjeni u skladu sa propisima kojima se uređuje PDV.

U skladu sa navedenim, u nastavku ćemo pojasniti način za odabir odgovarajućeg tipa dokumenta, u zavisnosti od osnova po kom se obračunava PDV koji se evidentira u Pojedinačnoj evidenciji.

Faktura

Dokument “Faktura” bira se u slučajevima kada obveznik PDV evidentira PDV po osnovu izvršenog prometa obvezniku poreza na prihode od samostalne delatnosti, odnosno obvezniku poreza na dobit pravnih lica, koji nije korisnik SEF. Dakle, ovaj tip dokumenta ne bira se u slučajevima kada korisnik SEF evidentira interno obračunati PDV, koji je obračunao kao primalac dobara ili usluga.

Primer

PDV obveznik izvršio je promet na veliko privrednom društvu koje nije obveznik PDV, niti je dobrovoljni korisnik SEF. S tim u vezi, obveznik PDV je po tom osnovu izdao “običan” račun tom privrednom društvu, na kojem je iskazan obračunati PDV. U poreskom periodu u kojem je promet izvršen, obveznik PDV evidentira obračunati PDV u Pojedinačnoj evidenciji u SEF, a kao tip dokumenta bira “Faktura”.

Dokument o povećanju i smanjenju

Ovi dokumenti unose se kada dolazi do smanjenja, ili povećanja osnovice, pa samim tim i do smanjenja odnosno povećanja PDV.

Bitno je imati u vidu da se ovi dokumenti biraju samo u slučaju kada do smanjenja, odnosno povećanja osnovice, dolazi po osnovu prometa koji je izvršio obveznik PDV, tj. samo kada se PDV evidentira po osnovu isporuke dobara i usluga.

Kada se radi o smanjenju osnovice, ovaj tip dokumenta se bira kada nakon oporezivog prometa dođe do smanjenja naknade po određenom osnovu (na primer, naknadno odobreni popust, raskid ugovora, vraćanje dobara u propisanim slučajevima itd.). 

Napominjemo da se evidentiranje dokumenta o smanjenju u Pojedinačnoj evidenciji PDV tretira kao potencijalno smanjenje PDV, budući da obveznik

PDV po ovom osnovu stvarno smanjenje PDV vrši kroz Zbirnu evidenciju (u polju “Smanjenje PDV”), u poreskom periodu u kojem su ispunjeni uslovi za smanjenje PDV, u skladu sa propisima o PDV, tj. u periodu kada je primalac potvrdio dokument o smanjenju.

Budući da je reč o primaocima koji nisu obveznici PDV, nema potrebe pribaviti dokument primaoca o ispravci prethodnog PDV, već je potrebno samo da je dokument o smanjenju (koji se u ovim slučajevima izdaje van SEF), potvrđen od primaoca.

U skladu sa članom 22. st. 3. i 4. Pravilnika, ako je dokument o smanjenju (elektronska faktura ili drugi dokument) izdat licu koje nije obveznik PDV, obveznik PDV – izdavalac u Zbirnoj evidenciji PDV za poreski period u kojem je primalac potvrdio dokument o smanjenju, evidentira iznos za koji je smanjen obračunati PDV u polju u kojem se iskazuju podaci o smanjenju PDV. Dokument o smanjenju iz stava 3. ovog člana može biti potvrđen na samom dokumentu o smanjenju ili posebnim dokumentom koji je poslat elektronskim putem ili na drugi način.

Suština je da se u ovim slučajevima smanjenje PDV evidentira i u Pojedinačnoj, i u Zbirnoj evidenciji, s tim što se evidentiranje u Pojedinačnoj evidenciji SEF tretira kao potencijalno smanjenje PDV, dok se stvarno smanjenje evidentira u Zbirnoj evidenciji, u poreskom periodu u kojem je dokument o smanjenju potvrđen od strane kupca.

Primer

Obveznik PDV je izvršio promet građevinskog materijala preduzetniku

paušalcu, koji nije dobrovoljni korisnik SEF. Budući da je preduzetnik naknadu za taj promet platio pre ugovorenog roka plaćanja, obveznik PDV mu, u skladu sa ugovorom, odobrava popust, i po tom osnovu izdaje dokument o smanjenju osnovice preduzetniku, naravno van SEF.

Pretpostavimo da je dokument o smanjenju osnovice izdat u maju mesecu, a da je preduzetnik taj dokument potpisao (potvrdio) i poslao obvezniku PDV u junu. S navedenim u vezi, obveznik PDV u Pojedinačnoj evidenciji za maj evidentira smanjenje PDV, a kao tip dokumenta bira „Dokument o smanjenju“. Imajući u vidu da je dokument o smanjenju potvrđen od strane preduzetnika u junu (što predstavlja uslov za smanjenje PDV), obveznik PDV u Zbirnoj evidenciji za jun iskazuje iznos za koji je smanjen PDV u polju: „Smanjenje PDV“.

Napominjemo da obaveza evidentiranja smanjenja PDV i u Pojedinačnoj i u Zbirnoj evidenciji postoji i u slučaju kada je dokument o smanjenju potvrđen u istom poreskom periodu u kojem je taj dokument izdat.

Doneta je odluka o plaćanju članarine Privrednoj Komori Srbije u 2024. godini

Skupština Privredne komore Srbije je, u skladu s ovlašćenjem iz člana 33. stav 2. Zakona o privrednim komorama , donela Odluku o visini, načinu i rokovima plaćanja jedinstvene članarine i frinansiranju Privredne komore Srbije u 2024. godini (u nastavku Odluka). Odluka je objavljena u Službenom glasniku RS, broj 110/23, stupila je na snagu 16. decembra 2023, a primenjuje se od 1. januara 2024 godine.

Osnovni elementi Odluke, u odnosu na odluku koja se primenjivala u 2023. godini, ostali su nepromenjeni.

O navedenim elementima koji u Odluci nisu menjani, pa ćemo u nastavku ukazati samo na izmene i dopune koje su izvršene u odnosu na Odluku zа 2023. godinu, uz napomenu da se iznosi članarine nisu menjali.

Prva izmena izvršenu je u članu 4. Odluke, u kojem je propisano da pravna lica plaćaju članarinu koja se obračunava prema veličini pravnog lica razvrstanog na dan sačinjavanja redovnog godišnjeg finansijskog izveštaja za 2022. godinu i poslovnom prihodu ostvarenom u 2022. godini.

U članu 4. Odluke, u drugom stavu, izvršena je dopuna kojom se širi krug članova PKS kojiu  ne plaćaju članarinu za 2024. godinu, tako da je na kraju ovog stava dodat sledeći tekst: “…, a članovi koji imaju poslovni prihod manji od 1.000.000,00 RSD ne plaćaju članarimu za 2024. godinu”.

Treća izmena izvršena je u članu 8. Odluke, u kojem sa precizira struktura poziva na broj prilikom placanja članarine, tako da poziv na broj sada glasi: “651-PIB uplatioca-2024”.

Nakon prethodne navedene izmene član 8. Odluke glasi: “Članarina se uplaćuje mesečno, ze prethodni mesec uz isplatu zarade zaposlenima, na tekući račun Komore broj 205-2238-67 kod NLB Komercijalne banke AD Beograd, sa oznakom šifre plaćanja broj 290 i pozivom na broj 651-PIB uplatioca-2024”

Četvrta izmena izvršena je u članu 11. Odluke, u kojem se precizira period za koji se obaveze plaćanja članarine oslobađaju članovi PKS nad kojima je otvoren stečajni postupak i nad kojima je pokrenut postupa likvidacije, tako da inovirani član 11, sada glasi:

“Članovi Komore nad kojim je otvoren stečajni postupak, oslobudaju se obavere plaćanja članarine, počev od meseca u kome je otvoren stečajni postupak do meseca u kome je zaključen, odnosno obustavljen stečajni postupak.”

Peta izmena izvršena je u članu 12. Odluke, u kojem se precizira period za koji članovi PKS mogu ostvariti popust na članarinu obračunatu u skladu s ovom Odlukom, tako da ovo pravo mogu ostvariti: ….., počev od meseca u kome je podnet zahtev za odobravanje popusta, do kraja kalendarske godine

Fiskalni računi za promet na malo koji je izvršen u subjektu javnog sektora kada se na njegov zahtev izdaje e-faktura

U članu 198, stav 5. Pravilnika o PDV-u dodata je tačka 3) u kojoj je propisano da izuzetno od opšteg pra- vila prema kojem se fiskalni račun smatra računom u smislu Zakona o PDV-u, ako je za promet za koji je izdat fiskalni račun izdata elektronska faktura na zahtev subjekta javnog sektora u skladu sa ovim pravilnikom, svi fiskalni računi koji su izdati u vezi sa tim prometom ne smatraju se računima u smislu Zakona o PDV-u.

U nepromenjenom članu 198a Pravilnika o PDV-u propisana je mogućnost izdavanja elektronske fakture u slučaju kada je promet dobara ili usluga izvršen subjektu javnog sektora, i kada je za taj promet izdat fiskalni račun u skladu sa propisima kojima se uređuje fiskalizacija.

Podsećamo da:

  • obveznik fiskalizacije kada vrši promet na malo subjektu javnog sektora, ima obavezu da izda fiskalni račun u kojem kao ID kupca unosi oznaku 12i JBKJS i PIB subjekta javnog sektora (12:JBKJS:PIB), kada je domaće lice identifikovano Poreskim identifikacionim brojem (PIB) i Jedinstvenim brojem korisnika javnih sredstava Uprave za trezor (JBKJS);
  • na osnovu izdatog fiskalnog računa podaci iz Sistema za upravljanje fiskalizacijom trebalo je da budu preuzeti u SEF-u, a zatim i u CRF-u; 
  • u skladu sa propisima o elektronskom fakturisanju, obveznik nema obavezu da izdaje elektron- sku fakturu za promet na malo u skladu sa propisima o fiskalizaciji.

S obzirom da sistem ne funkcioniše kako je inicijalno bilo zamišljeno i da podaci o prometu koji je izvršen subjektima javnog sektora i za koji je izdat fiskalni račun, nisu vidljivi u CRF-u, kao što je inicijalno trebalo da bude, propisana su posebna pravila izdavanja elektronske fakture za promet na malo. Ova pravila primenjuju se od 21. maja 2022. godine i ostala su i dalje nepromenjena.

Obveznik PDV-a koji je izvršio promet dobara ili usluga, i koji je to evidentirao preko elektronskog fiskalnog uređaja u skladu sa propisima o fiskalizaciji, izdaje elektronsku fakturu ukoliko:

  • subjekt javnog sektora koji je određen u skladu sa propisima o elektronskom fakturisanju, uputi zahtev da mu se izda elektronska faktura;
  • upućeni zahtev sadrži broj fiskalnog računa i izjavu subjekta javnog sektora da PDV iskazan u fiskalnom računu nije korišćen kao prethodni porez, odnosno da je izvršena ispravka odbitka prethodnog poreza.

Ukoliko su navedeni uslovi ispunjeni, obveznik PDV-a izdaje elektronsku fakturu i fiskalni račun “refundacija” za promet za koji su izdati fiskalni račun i elektronska faktura.

Drugim rečima, obveznik PDV-a nije u obavezi da za izvršeni promet na malo u skladu sa propisima o fiskalizaciji sprovede opisanu proceduru, već će to uraditi isključivo na zahtev subjekta javnog sektora.

U tom slučaju redosled aktivnosti za prodaju subjektu javnog sektora u maloprodaji je:

  1. izdavanje fiskalnog računa promet-prodaja,
  2. dobijanje zahteva za izdavanje elektronske fakture; 
  3. izdavanje elektronske fakture;

4) izdavanje fiskalnog računa refundacija“.

Subjekt javnog sektora zahtev za izdavanje elektronske fakture može da uputi u slobodnoj formi. Sadrži- na obaveštenja (uz uobičajene identifikacione i druge podatke) može da glasi: Ovim dokumentom potvrđujemo da PDV iskazan u fiskalnom računu broj _______ od ______, u iznosu od _____ dinara, nije korišćen kao prethodni porez (ili da je izvršena ispravka odbitka prethodnog poreza).

Ukoliko je primalac dobara ili usluga subjekt javnog sektora i nije obveznik PDV-a, on takođe mora da uputi zahtev da mu se izda elektronska faktura. lako je nesporno da lice koje nije obveznik PDV-a nije ni moglo da koristi prethodni porez, uz zahtev subjekt javnog sektora može da navede da nije obveznik PDV-a pa da nije ni koristio prethodni porez.

Ukoliko je kupac dobara ili korisnik usluge subjekt privatnog sektora ili dobrovoljni korisnik SEF-a, nije propisana mogućnost sprovođenja opisanog postupka, već se tom licu izdaje isključivo fiskalni račun ako je reč o prometu kaji je izvršen u maloprodajnom objektu koji nije oslobođen obaveze izdavanja fiskalnog računa u skladu sa posebnom uredbom.

IZDAVANJE FISKALNOG RAČUNA “REFUNDACIJA” KAO NEOPHODAN USLOV ZA SMANJENJE OBRAČUNATOG PDV-A

S obzirom na to da je izmenama Pravilnika o PDV-u od 1. januara 2024. godine propisano da se, između ostalog, fiskalni račun za promet ne smatra računom u smislu propisa o PDV-u, postavlja se pitanje opravdanosti insistiranja na izdavanju fiskalnog računa “refundacija” kao neophodnom uslovu za smanjenje obračunatog PDV-a u opisanom slučaju.

lako bi se moglo smatrati da obveznik u slučaju kada na zahtev subjekta javnog sektora izda elektronsku fakturu, ne duguje dupli iznos PDV-a, jer u skladu sa novododatom odredbom fiskalni račun se u tom slučaju ne smatra računom u smislu propisa o PDV-u, nezvaničan stav predstavnika Ministarstva finansija je da obveznici i dalje treba da izdaju fiskalni račun refundacija jer je tako propisano u nepromenjenom članu 198a Pravilnika o PDV-v.

KADA ĆE BITI STVORENI TEHNIČKI USLOVI ZA PRENOS PODATAKA IZ SISTEMA ZA UPRAVLJANJE FISKALIZACIJOM U SEF

Izmenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji, koje su objavljene u Službenom glasniku RS broj 138, od 12. decembra 2022. godine, novododata odredba člana 10a Zakona o fiskalizaciji glasi: “Svi podaci iz Sistema za upravljanje fiskalizacijom, koji se odnose na fiskalne račune izdate licima iz člana 5. stav 2. tačka 5) ovog zakona, prenose se u Sistem elektronskih faktura propisan zakonom kojim se uređuje elektronsko fakturisanje, po ispunjenju tehničkih uslova. Način i postupak prenosa podataka bliže uređuje ministar finansija.“

U samostalnoj odredbi Zakona o izmenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji propisano je da će se podzakonski akt iz člana 4. ovog zakona doneti u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Propisani rok je istekao, ali podzakonski propis nije donet.

Drugim rečima, podaci o fiskalnim računima koji su izdati pravnom licu, odnosno obvezniku prihoda od samostalne delatnosti, biće preneti iz SUF-a u SEF, ali nakon normativnog uređenja toga prenosa, kao i ispunjenja tehničkih uslova.

Pregled privatnosti

Ova web lokacija koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima se čuvaju u vašem pregledaču i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje kada se vratite na našu web stranicu i pomažete našem timu da razume koji su delovi web stranice najinteresantniji i najkorisniji.

Možete prilagoditi sve postavke kolačića navigacijom jezičaka sa leve strane.