Nove kazne za poreske prekršaje su na snazi od 1. januara 2025. godine: Šta donose izmene Zakona o poreskom postupku?

Izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS“, br. 94/24), koje stupaju na snagu 1. januara 2025. godine, uvedene su značajne promene u vezi sa sankcionisanjem poreskih prekršaja. Glavni cilj ovih izmena je pravičnije kažnjavanje, u zavisnosti od težine povrede poreskih obaveza i štetnosti po budžet Republike Srbije.

Proporcionalne kazne u odnosu na visinu duga

Ubuduće, visina novčanih kazni zavisiće od iznosa neplaćenog poreza. Kazne su izražene kao procenat dugovanog iznosa, što znači da će ozbiljnije povrede propisa (kada je iznos duga veći) biti strože sankcionisane.

Na primer:

  • Ako poreski obveznik ne podnese poresku prijavu i ne obračuna porez, kazniće se sa 20% do 65% iznosa utvrđenog duga, ali ne manje od 300.000 RSD za pravno lice.

  • Odgovorno lice u pravnom licu za isti prekršaj može biti kažnjeno sa 10.000 do 100.000 RSD.

Kašnjenje u podnošenju prijava i uplati poreza

Ako obveznik zakaže sa prijavom i uplatom, kazne su određene u fiksnim iznosima, prema sledećoj skali:

Nepravovremeno podnošenje prijave i neplaćanje:

  • Do 100.000 RSD poreza:

    • 25.000 RSD za pravno lice

    • 15.000 RSD za preduzetnika

  • Od 100.000 do 1.000.000 RSD:

    • 50.000 RSD / 30.000 RSD

  • Od 1.000.000 do 10.000.000 RSD:

    • 200.000 RSD / 100.000 RSD

  • Preko 10.000.000 RSD:

    • 300.000 RSD / 150.000 RSD

Prijava podneta na vreme, ali porez nije plaćen:

  • Do 100.000 RSD:

    • 20.000 RSD / 10.000 RSD

  • Od 100.000 do 1.000.000 RSD:

    • 40.000 RSD / 20.000 RSD

  • Od 1.000.000 do 10.000.000 RSD:

    • 150.000 RSD / 80.000 RSD

  • Preko 10.000.000 RSD:

    • 250.000 RSD / 140.000 RSD

Za odgovorna lica, kazna ostaje 10.000 RSD, bez obzira na visinu duga.

Kazne za netačne podatke u poreskim prijavama

Ukoliko obveznik prijavi manji iznos poreza nego što je stvaran, ili da netačne podatke u poreskoj prijavi ili bilansu, kazniće se sa:

  • 30% do 40% razlike između prijavljenog i stvarnog iznosa poreza.

  • Za odgovorno lice – kazna iznosi 200.000 RSD.


Zaključak:
Ove izmene ukazuju na ozbiljnu nameru države da suzbije poreske prekršaje kroz oštrije i preciznije kaznene mere. Poslodavcima i preduzetnicima preporučuje se da pažljivo planiraju i izvršavaju svoje poreske obaveze, jer će iznosi kazni zavisiti od njihove tačnosti i ažurnosti u prijavama i uplatama.

📌 Izvor: Bilten broj 2, jun 2025. – Ministarstvo finansija, Poreska uprava – Centar za velike poreske obveznike

JAVNI POZIV POSLODAVCIMA ZA DODELU SUBVENCIJE ZA OTVARANJE NOVIH RADNIH MESTA NA TERITORIJI GRADA NOVOG SADA U 2025.

Gradska uprava za privredu grada Novog Sada je objavila javni poziv za subvencije za otvaranje novih radnih mesta na teritoriji grada.

Pogledajte detalje i uslove na sledećem linku

Osnovna zarada po satu ne sme biti ispod minimalne cene rada

Osnovna zarada po satu ne sme biti ispod minimalne cene rada – evo šta to konkretno znači za poslodavce i zaposlene

Može li osnovna zarada po satu biti manja od minimalne cene rada? Odgovor je – ne može. Čak i ako je sistem obračuna zarade kod poslodavca zasnovan na koeficijentu i ceni rada po satu, konačan iznos osnovne zarade mora poštovati minimalnu cenu rada koja važi za konkretan mesec, uvećanu za poreze i doprinose iz zarade.

Šta kaže Zakon o radu?

Prema članu 107. Zakona o radu, elementi za obračun i isplatu osnovne zarade uređuju se opštim aktom (kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu), kao i ugovorom o radu.

Dalje, član 111. istog zakona jasno propisuje da zaposleni ima pravo na minimalnu zaradu za standardni učinak i vreme provedeno na radu. Ova zarada se određuje na osnovu:

  • Minimalne cene rada utvrđene odlukom Socijalno-ekonomskog saveta,

  • Vremena provedenog na radu,

  • I pripadajućih poreza i doprinosa iz zarade.

Drugim rečima, minimalna zarada nije bruto zarada, već mora uključiti i sve obavezne namete koji se obračunavaju iz plate.

Kada poslodavac koristi koeficijent i cenu rada po satu

Ukoliko se kod poslodavca koristi metod obračuna zarade kroz koeficijent i cenu rada po satu, moguće je da sama vrednost jednog sata rada bude ispod minimalne cene rada. Međutim, u krajnjem zbiru, obračunata osnovna zarada po satu ne sme biti manja od zakonski propisane minimalne cene rada uvećane za poreze i doprinose.

Posledice nepravilnog obračuna

Ako se zaposleni nalazi u situaciji da mu je osnovna zarada ispod minimalne, poslodavac rizikuje prekršajne sankcije. Inspekcija rada može da utvrdi nepravilnosti, a kazne su značajne, kako za pravno lice, tako i za odgovorno lice u firmi.


Preporuka za poslodavce: Prilikom definisanja obračuna zarade, obavezno proverite da li vaša metodologija omogućava da svi zaposleni dobiju najmanje minimalnu zaradu u skladu sa važećom odlukom o minimalnoj ceni rada.

Koje stope PDV važe za različite proizvode od testa?

Prilikom određivanja stope poreza na dodatu vrednost (PDV) za prehrambene proizvode, važno je precizno utvrditi u koju kategoriju oni spadaju – jer to direktno utiče na visinu poreske obaveze. Najčešće dileme javljaju se kod pekarskih proizvoda, kolača, testenina i dodataka poput prezli.

Proizvodi od testa punjeni spanaćem – 10% PDV

Prema mišljenju Ministarstva finansija od 5. maja 2025. godine, na proizvode od testa koji su punjeni spanaćem primenjuje se posebna stopa PDV od 10%, jer se oni smatraju pekarskim proizvodima. To uključuje i druge proizvode kao što su burek, pogačice, krofne, kore za pitu i slični artikli, pod uslovom da im je rok trajanja do 7 dana, ili ako se prodaju u smrznutom stanju.

Štrudla sa makom i prezle – 20% PDV

S druge strane, štrudla sa makom i prezle (hlebne mrvice) podležu opštoj stopi PDV od 20%. Ovi proizvodi se ne ubrajaju u kategoriju pekarskih proizvoda iz člana 23. stav 2. tačka 1) Zakona o PDV, pa se na njih primenjuje standardna stopa.

Zakonski osnov

Ova podela proizilazi iz Zakona o porezu na dodatu vrednost i Pravilnika o PDV-u, koji detaljno propisuju koje vrste proizvoda se oporezuju po nižoj stopi od 10%, a koji po standardnoj od 20%. Posebnu pažnju treba obratiti na deklaraciju, način pakovanja i rok trajanja proizvoda.

Ukoliko se bavite prometom ovih proizvoda, pravilna primena stope PDV je ključna za ispravno vođenje evidencije i izbegavanje poreskih nepravilnosti.

Naknada štete nije osnov za obračunavanje PDV

Da li je potrebno obračunati PDV kada se dobija naknada štete? U konkretnom slučaju – nije.

Naime, prema mišljenju Ministarstva finansija (br. 001088716 od 8.5.2025. godine), kada obveznik PDV – pravno lice A – nije mogao da dođe do svoje robe (sirovine i repromaterijal) zbog stečaja drugog lica (lice B), a ta roba je potrošena u proizvodnji, sud je presudio u korist lica A. Presudom je naloženo da mu se isplati novčana naknada za tržišnu vrednost izgubljenih dobara – kao vid naknade štete.

Ključna stvar je: naknada štete ne predstavlja promet dobara ili usluga, i zato nema obaveze obračuna PDV po tom osnovu.

Drugim rečima, ako neko potroši vašu imovinu bez dozvole, a vi sudskim putem dobijete naknadu – to se ne smatra isporukom u smislu Zakona o PDV, i ne podleže PDV oporezivanju.

🧾 U skladu sa Zakonom o PDV:

  • Promet dobara znači prenos prava raspolaganja kao vlasnik,

  • A naknada štete nije dobrovoljna isporuka u okviru delatnosti, već posledica sudskog rešenja,

  • Zato nema PDV obaveze.

📌 Vodite računa da se ovakva situacija razlikuje od uobičajenog prometa dobara i da ne podleže redovnim pravilima za obračunavanje PDV.

Da li je moguće isplatiti novčanu naknadu za neiskorišćeni godišnji odmor bez prestanka radnog odnosa?

Neretko se dešava da zaposleni, usled obima posla ili specifične organizacije rada, ne uspevaju da iskoriste zakonom garantovan broj dana godišnjeg odmora. Poslodavci tada postavljaju logično pitanje – da li se neiskorišćeni odmor može nadoknaditi na neki drugi način, poput novčane naknade ili pretvaranja dana odmora u noćni rad?

Zakon o radu je po ovom pitanju vrlo jasan: novčana naknada za neiskorišćeni godišnji odmor može se isplatiti isključivo u slučaju prestanka radnog odnosa. Bilo kakva druga praksa – isplata naknade tokom trajanja radnog odnosa, ili kompenzacija kroz dodatne radne sate – nije u skladu sa zakonom.

Štaviše, ukoliko poslodavac ne omogući zaposlenom korišćenje godišnjeg odmora, izlaže se riziku prekršajne odgovornosti – predviđene su novčane kazne koje mogu iznositi od 400.000 do 1.000.000 dinara za pravno lice, kao i od 20.000 do 40.000 dinara za odgovorno lice.

Rešenje nije u improvizaciji, već u organizaciji. Poslodavac je u obavezi da planiranjem resursa i angažovanjem dodatne radne snage, u periodima kada je to potrebno, omogući svim zaposlenima da iskoriste svoje pravo na odmor.

U suprotnom, ni naknadna isplata uvećane zarade neće zaštititi od mogućih inspekcijskih mera.

📌 Podsetimo, član 76. stav 1. Zakona o radu propisuje:

„U slučaju prestanka radnog odnosa, poslodavac je dužan da zaposlenom koji nije iskoristio godišnji odmor u celini ili delimično, isplati novčanu naknadu umesto korišćenja godišnjeg odmora, u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, srazmerno broju dana neiskorišćenog godišnjeg odmora.“

Dakle, zakonsko pravo na godišnji odmor se ne može zameniti novcem, sem ako zaposleni odlazi iz firme.

Vraćanje dela avansa i obaveze dobavljača: Kako pravilno evidentirati u POPDV i EPP?

U praksi se često dešava da se iznos avansa razlikuje od konačnog iznosa isporučenih dobara ili usluga, a jedno od čestih pitanja jeste: da li je dobavljač u obavezi da izda dokument o smanjenju i kako se ova situacija evidentira u poreskim evidencijama?

Konkretan primer iz prakse

U februaru ste dobili avansni račun na iznos od 100.000 dinara sa PDV-om i po tom osnovu ste koristili pravo na odbitak prethodnog poreza. U martu vam je dostavljen konačni račun na iznos od 90.000 dinara sa PDV-om. Dobavljač je krajem maja vratio razliku od 10.000 dinara, uz napomenu da se radi o „povratu pogrešno uplaćenih sredstava”.

Kako ovu situaciju pravilno tretirati iz ugla PDV evidencije?

Šta kaže propis?

Od 1. februara 2023. godine važe izmene Pravilnika o PDV koje jasno definišu postupanje u ovakvim situacijama. Prema članu 182. stav 3. Pravilnika, u slučaju smanjenja avansa, dobavljač je dužan da izda dokument o smanjenju. Ovo je ključno za njega jer bez tog dokumenta ne može umanjiti obavezu po osnovu PDV-a.

U ovom konkretnom slučaju, iako dobavljač nije izdao dokument o smanjenju već je samo naveo da se radi o povratu viška sredstava, obaveza umanjenja prethodnog poreza je i dalje na vama – čim imate saznanje da sredstva neće biti iskorišćena za budući promet.

Kako evidentirati u EPP i POPDV?

Ukoliko nije izdata elektronska faktura (dokument o smanjenju), evidentiranje u Evidenciji prethodnog poreza (EPP) na SEF-u vršite u delu 1.6.4, gde unosite osnovicu i pripadajući PDV iznos.
U obrascu POPDV, ovo evidentirate u polju 8a.5.

Ako dobavljač naknadno izda dokument o smanjenju, nema potrebe da ga dodatno evidentirate – već ste ispravno postupili i sproveli umanjenje u trenutku kada ste znali da će sredstva biti vraćena.



Kada prestaje radni odnos zbog neopravdanog izostanka sa posla?

Zakon o radu predviđa mogućnost otkaza ugovora o radu zbog neopravdanog izostanka zaposlenog sa posla. Međutim, važno je znati koji je tačno dan prestanka radnog odnosa u ovakvoj situaciji, kao i kako postupiti ukoliko zaposleni nije dostupan za uručenje rešenja. Ovo pitanje dodatno pojašnjava mišljenje Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Dostavljanje rešenja o otkazu
U skladu sa članom 185. Zakona o radu, otkaz ugovora o radu mora biti donet u pisanom obliku i sadržati:

  • obrazloženje,

  • pouku o pravnom leku,

  • i mora biti dostavljen zaposlenom.

Dostavljanje se vrši lično u prostorijama poslodavca ili slanjem na adresu prebivališta/boravišta zaposlenog. Ako to nije moguće, poslodavac je dužan da sačini pismenu belešku i objavi rešenje na oglasnoj tabli firme. Posle osam dana od objavljivanja, smatra se da je rešenje uredno dostavljeno.

Dan prestanka radnog odnosa
Zaposlenom prestaje radni odnos danom dostavljanja rešenja, osim ako rešenjem ili zakonom nije drugačije određeno.

Međutim, ako je u pitanju neopravdani izostanak sa posla duži od dozvoljenog roka utvrđenog opštim aktom poslodavca, poslodavac može u rešenju o otkazu da kao dan prestanka radnog odnosa navede poslednji dan kada je zaposleni trebalo da se javi na posao, a to nije učinio niti je opravdao svoje odsustvo.

Zaključak:
U ovakvim situacijama, važno je da poslodavac dosledno sprovodi proceduru iz Zakona o radu. Pravilna forma, dostava rešenja i poštovanje rokova čine osnovu zakonitog prestanka radnog odnosa. Ako zaposleni neopravdano izostane duže nego što je propisano, dan prestanka radnog odnosa može biti upravo poslednji dan kada je bio dužan da se javi na posao.

Kako se oporezuje prihod koji domaća firma isplaćuje stranom programeru?

Zamislite situaciju: firma iz Srbije angažuje programera iz Velike Britanije da joj uradi određeni posao — ali programer sve radi iz inostranstva, ne dolazi u Srbiju i nije njen zaposleni. Kako se takva isplata oporezuje? Da li domaća firma treba da obračuna poreze i doprinose? Evo šta kaže zakon.


1. Pogled iz ugla Zakona o porezu na dohodak građana

Ukratko:

  • Svako fizičko lice koje ostvari prihod (rezident ili nerezident), može biti obveznik poreza.

  • Ako domaća firma isplaćuje novac fizičkom licu koje nije rezident Srbije, a koje nije fizički prisutno u Srbiji, u pitanju su „ostali prihodi“ — i na njih se primenjuje porez od 20%.

Ali postoji važan uslov:
Ako to fizičko lice dokazuje da je rezident države sa kojom Srbija ima ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja, i ako je ono stvarni vlasnik tog prihoda, onda se primenjuju pravila tog ugovora.
Dokaz se dostavlja u obliku „potvrde o rezidentnosti“.

Ako firma nema potvrdu o rezidentnosti u trenutku isplate, mora da primeni domaći zakon — dakle, da obračuna i plati porez.

Šta je sa doprinosima?

Ovde dolazimo do dela koji nije u nadležnosti Poreske uprave već Ministarstva za rad.
U principu, ako lice nije osiguranik po domaćem zakonu ili međunarodnom sporazumu — firma neće plaćati doprinose. Ali, zvaničan stav o tome daju druga ministarstva.


2. Šta kaže ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja sa UK?

Srbija ima potpisan takav ugovor sa Velikom Britanijom još od 1983. godine.
Njime je definisano sledeće:

Ako neko iz UK obavlja samostalnu delatnost (npr. programiranje) za firmu u Srbiji, taj prihod se oporezuje samo u UK, osim ako:

  1. Ima stalnu bazu u Srbiji (npr. kancelariju, opremu, fizičku prisutnost).

  2. Ili boravi u Srbiji duže od 183 dana u toku godine.

Ako nijedan od ova dva uslova nije ispunjen, firma iz Srbije ne treba da obračuna porez ni doprinose — ali samo ako poseduje potvrdu o rezidentnosti iz UK.


Zaključak: šta treba da uradi firma iz Srbije?

Ako angažujete programera iz inostranstva (npr. iz UK) koji ne dolazi u Srbiju i radi iz svoje zemlje:

✅ Zatražite od njega potvrdu o rezidentnosti (izdata od njihove poreske uprave).
✅ Uverite se da nema stalnu bazu u Srbiji i da ne boravi ovde više od 183 dana.
✅ U tom slučaju, ne obračunavate porez ni doprinose.
❌ Ako nemate potvrdu — obračunavate porez po domaćem zakonu (20%).


Praktična poruka za firme:

Pre nego što isplatite honorar stranom saradniku, obavezno prikupite odgovarajuću dokumentaciju — u suprotnom, možete nepotrebno opteretiti isplatu porezima koje ne biste morali da platite.

Ako često radite sa strancima, preporučuje se da imate standardizovanu proceduru za ovakve isplate, kao i pravovremene konsultacije sa knjigovođom ili poreskim savetnikom.

Da li formalni nedostaci na računu PDV obveznika utiču na pravo na odbitak prethodnog poreza?

Jedno od čestih pitanja koje dobijamo jeste: „Šta ako račun koji smo primili ima neke formalne greške – na primer, stara adresa firme – da li i dalje imamo pravo na odbitak prethodnog poreza?“

Odgovor je jasan:
Da, u takvom slučaju i dalje imate pravo na odbitak prethodnog poreza!

🔍 Prema mišljenju Ministarstva finansija (br. 001855973 2025 10520 004 000 011 004 od 6. maja 2025. godine), kao i prema odredbama člana 28. Zakona o PDV, ukoliko račun sadrži formalne nedostatke koji se odnose na naziv ili adresu primaoca računa (ali ne i na PIB!), to ne umanjuje pravo na odbitak prethodnog poreza. Dakle, čak i ako je, recimo, na računu navedena stara adresa firme – i dalje možete ostvariti ovo pravo.

📜 Šta Zakon o PDV zapravo kaže?
Član 28. ZPDV propisuje osnovne uslove za ostvarivanje prava na odbitak prethodnog poreza, a jedan od njih je posedovanje računa prethodnog učesnika u prometu u kojem je iskazan obračunati PDV. Račun mora da sadrži sve propisane podatke – ali uz napomenu da nedostaci koji se odnose na naziv ili adresu primaoca (osim PIB-a!) ne sprečavaju ovo pravo.

📌 Šta sve mora da sadrži račun?
Prema članu 42. ZPDV, račun mora da sadrži:
✔ naziv, adresu i PIB izdavaoca i primaoca računa
✔ datum izdavanja
✔ redni broj računa
✔ vrstu i količinu dobara ili usluga
✔ osnovicu, PDV stopu, obračunati PDV
✔ eventualne napomene, itd.

👉 Međutim, ako su jedini „nedostaci“ vezani za naziv ili adresu primaoca, i dalje imate pravo na odbitak prethodnog poreza!

⚠ Podsećamo: obveznik PDV može da ostvari pravo na odbitak prethodnog poreza u roku od pet godina od isteka godine u kojoj je stekao ovo pravo. Važno je i da posedujete validan račun ili dokument o uvozu, kao što je propisano članom 28. ZPDV.

💡 Zaključak:
Ako primite račun sa formalnim greškama u vezi sa nazivom ili adresom primaoca (ali ne i PIB-om!), to vas ne sprečava da iskoristite pravo na odbitak prethodnog poreza. Budite sigurni da su svi ostali ključni elementi računa ispravni i da posedujete dokumentaciju u skladu sa Zakonom o PDV!

Pregled privatnosti

Ova web lokacija koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima se čuvaju u vašem pregledaču i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje kada se vratite na našu web stranicu i pomažete našem timu da razume koji su delovi web stranice najinteresantniji i najkorisniji.

Možete prilagoditi sve postavke kolačića navigacijom jezičaka sa leve strane.