🔧 PDV i zamena delova u garantnom roku – da li postoji obaveza plaćanja?

Dešava se da se tokom garantnog roka, zbog reklamacije kupca, pristupi popravci mašine i zameni neispravnog dela. Mnogi privrednici se tada pitaju – da li je ova zamena predmet PDV obračuna?

Odgovor je – ne.
Zamena rezervnih delova u garantnom roku, koja se vrši bez naknade i u skladu sa uslovima garancije, nije predmet obračuna PDV.

Zašto?

✔️ Prema članu 5. stav 4. Zakona o PDV, upotreba dobara i pružanje usluga bez naknade u poslovne svrhe (kao što je garantni servis) ne smatra se prometom usluga uz naknadu.
✔️ Takođe, ovakva aktivnost nije izjednačena sa prometom koji bi bio oporeziv, jer je jasno u poslovnoj funkciji – održavanje odnosa sa kupcem, očuvanje ugleda i podsticanje prodaje.

Iako član 15. Pravilnika o PDV-u može biti zbunjujuć, jer isključuje zamenu rezervnih delova iz pojma „zamena dobara u garantnom roku“, to ne znači da se PDV mora obračunati. Osnov za neobračunavanje PDV-a se nalazi upravo u činjenici da se delovi koriste u poslovne svrhe, a ne za lične ili neposlovne potrebe.

📌 Zaključak:
Zamena delova bez naknade tokom garantnog roka, koja je predviđena uslovima prodaje, ne podleže obračunu i plaćanju PDV-a.

Poreski tretman softverskih transakcija: Usluga ili licenca?

Poreski tretman softverskih transakcija: Usluga ili licenca?

Česta dilema je kako pravilno tretirati plaćanja inostranim firmama za različite IT alate i softverske usluge – da li se radi o usluzi ili licenci, i kakve su poreske obaveze domaćih firmi, naročito kada nisu u sistemu PDV-a.

Jedan od primera iz prakse uključuje domaću firmu koja nije obveznik PDV, a plaća inostranoj firmi (iz Poljske) za usluge kao što su:

  • analiza toka podataka,

  • kontrola sistema,

  • biblioteke koje se koriste u IT,

  • bezbednosni kodovi i alati za proveru bezbednosnih propusta.

PDV tretman

Čak i ako domaća firma nije u sistemu PDV-a, u slučaju nabavke usluga iz inostranstva primenjuje se član 10. Zakona o PDV, što znači da postoji obaveza internog obračuna PDV-a. Taj obračun mora biti izvršen najkasnije do 10. u mesecu za prethodni poreski period.

Međutim, pošto firma nije obveznik PDV, ona nema pravo na odbitak prethodnog poreza, već mora da plati obračunati PDV iz svojih sredstava.

Takođe, važno je znati da ako postoji obaveza plaćanja poreza po odbitku, taj iznos ulazi u osnovicu za obračun PDV-a.

Da li se plaća porez po odbitku?

Ključno pitanje je: da li se predmet plaćanja smatra uslugom ili licencom?

  • Ako se radi o usluzi (kao što su konsultantske usluge, analiza podataka, bezbednosni nadzor itd.), one nisu predmet oporezivanja porezom po odbitku, sem ako se usluga plaća firmi iz preferencijalne poreske jurisdikcije.

  • Ako se, međutim, radi o licenci, tada se to smatra prihodom od autorske naknade, koji jeste predmet poreza po odbitku. U tom slučaju, može se primeniti niža stopa, ukoliko postoji ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja (UIDO) sa zemljom iz koje dolazi inostrani partner.

Zato je važno sa sigurnošću utvrditi pravu prirodu transakcije – da li firma kupuje pravo korišćenja (licencu) ili koristi jednokratnu uslugu.

Zaključak

Pre nego što izvršite plaćanje inostranom partneru za IT rešenja i usluge, proverite sledeće:

✅ Da li se radi o usluzi ili licenci?
✅ Da li postoji obaveza za PDV i da li ste u sistemu PDV-a?
✅ Da li se plaća porez po odbitku i da li postoji UIDO sa datom zemljom?
✅ Da li je inostrani partner iz poreski povlašćene jurisdikcije?

Pravilno razumevanje ovih elemenata pomoći će vam da izbegnete greške u obračunu i nepotrebne troškove.



Uvoz robe bez plaćanja inopartneru: Kada i kako je to moguće?

U poslovnoj praksi često se javljaju specifične situacije koje zahtevaju pravnu i poresku sigurnost. Jedna od takvih je i uvoz robe iz inostranstva bez obaveze plaćanja inopartneru. Ova mogućnost postoji, ali uz jasno definisane uslove koje treba ispuniti da bi bila zakonita.

Poslovna saradnja koja ne uključuje novčanu kompenzaciju pri uvozu

U konkretnom primeru, kompanija u Srbiji ima ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji sa inopartnerom. Deo saradnje podrazumeva da strani partner prikuplja korišćene proizvode (uređaje za merenje temperature u medicinskom transportu) i bez naknade ih šalje u Srbiju radi ispitivanja i servisa. Nakon toga, kompanija iz Srbije izvozi reparirane uređaje i naplaćuje uslugu.

Da li je uvoz bez plaćanja dozvoljen?

Da – uvoz robe bez plaćanja je moguć, u skladu sa Zakonom o spoljnotrgovinskom poslovanju i posebnom Odlukom o izvozu i uvozu bez naplate.

Odluka precizira slučajeve kada domaće lice može da uveze robu bez plaćanja, između ostalog:

  • za reklamacije ili servisne popravke,

  • u humanitarne ili zdravstvene svrhe,

  • kao deo dugoročne poslovne saradnje,

  • kada postoji ugovor koji predviđa takav način saradnje.

U konkretnom slučaju – kada se radi o servisiranju opreme kao delu saradnje – takav uvoz bez plaćanja je moguć. Međutim, neophodno je da carinskoj službi dostavite dokaznu dokumentaciju, poput ugovora i druge propratne akte.

Šta kaže Carinski zakon?

Iako roba dolazi bez plaćanja, to ne oslobađa obaveze plaćanja uvoznih dažbina (carina, PDV itd.). Član 175. Carinskog zakona navodi da se prilikom stavljanja robe u slobodan promet moraju obračunati i platiti sve dažbine, primeniti trgovinske mere i ispuniti sve carinske formalnosti.

Nakon završene carinske procedure, roba dobija status domaće robe.

Zaključak

Uvoz bez plaćanja inopartneru je zakonski moguć, ali uz jasno dokumentovane razloge i ispunjenje carinskih obaveza. Kompanije koje posluju na međunarodnom tržištu treba da budu upoznate s ovim mogućnostima, kako bi izbegle nepotrebne komplikacije i uskladile svoje poslovanje s važećim propisima.

📌 Izvor: Ministarstvo finansija, službena objašnjenja i stručna mišljenja za primenu finansijskih propisa

Nove kazne za poreske prekršaje su na snazi od 1. januara 2025. godine: Šta donose izmene Zakona o poreskom postupku?

Izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS“, br. 94/24), koje stupaju na snagu 1. januara 2025. godine, uvedene su značajne promene u vezi sa sankcionisanjem poreskih prekršaja. Glavni cilj ovih izmena je pravičnije kažnjavanje, u zavisnosti od težine povrede poreskih obaveza i štetnosti po budžet Republike Srbije.

Proporcionalne kazne u odnosu na visinu duga

Ubuduće, visina novčanih kazni zavisiće od iznosa neplaćenog poreza. Kazne su izražene kao procenat dugovanog iznosa, što znači da će ozbiljnije povrede propisa (kada je iznos duga veći) biti strože sankcionisane.

Na primer:

  • Ako poreski obveznik ne podnese poresku prijavu i ne obračuna porez, kazniće se sa 20% do 65% iznosa utvrđenog duga, ali ne manje od 300.000 RSD za pravno lice.

  • Odgovorno lice u pravnom licu za isti prekršaj može biti kažnjeno sa 10.000 do 100.000 RSD.

Kašnjenje u podnošenju prijava i uplati poreza

Ako obveznik zakaže sa prijavom i uplatom, kazne su određene u fiksnim iznosima, prema sledećoj skali:

Nepravovremeno podnošenje prijave i neplaćanje:

  • Do 100.000 RSD poreza:

    • 25.000 RSD za pravno lice

    • 15.000 RSD za preduzetnika

  • Od 100.000 do 1.000.000 RSD:

    • 50.000 RSD / 30.000 RSD

  • Od 1.000.000 do 10.000.000 RSD:

    • 200.000 RSD / 100.000 RSD

  • Preko 10.000.000 RSD:

    • 300.000 RSD / 150.000 RSD

Prijava podneta na vreme, ali porez nije plaćen:

  • Do 100.000 RSD:

    • 20.000 RSD / 10.000 RSD

  • Od 100.000 do 1.000.000 RSD:

    • 40.000 RSD / 20.000 RSD

  • Od 1.000.000 do 10.000.000 RSD:

    • 150.000 RSD / 80.000 RSD

  • Preko 10.000.000 RSD:

    • 250.000 RSD / 140.000 RSD

Za odgovorna lica, kazna ostaje 10.000 RSD, bez obzira na visinu duga.

Kazne za netačne podatke u poreskim prijavama

Ukoliko obveznik prijavi manji iznos poreza nego što je stvaran, ili da netačne podatke u poreskoj prijavi ili bilansu, kazniće se sa:

  • 30% do 40% razlike između prijavljenog i stvarnog iznosa poreza.

  • Za odgovorno lice – kazna iznosi 200.000 RSD.


Zaključak:
Ove izmene ukazuju na ozbiljnu nameru države da suzbije poreske prekršaje kroz oštrije i preciznije kaznene mere. Poslodavcima i preduzetnicima preporučuje se da pažljivo planiraju i izvršavaju svoje poreske obaveze, jer će iznosi kazni zavisiti od njihove tačnosti i ažurnosti u prijavama i uplatama.

📌 Izvor: Bilten broj 2, jun 2025. – Ministarstvo finansija, Poreska uprava – Centar za velike poreske obveznike

JAVNI POZIV POSLODAVCIMA ZA DODELU SUBVENCIJE ZA OTVARANJE NOVIH RADNIH MESTA NA TERITORIJI GRADA NOVOG SADA U 2025.

Gradska uprava za privredu grada Novog Sada je objavila javni poziv za subvencije za otvaranje novih radnih mesta na teritoriji grada.

Pogledajte detalje i uslove na sledećem linku

Osnovna zarada po satu ne sme biti ispod minimalne cene rada

Osnovna zarada po satu ne sme biti ispod minimalne cene rada – evo šta to konkretno znači za poslodavce i zaposlene

Može li osnovna zarada po satu biti manja od minimalne cene rada? Odgovor je – ne može. Čak i ako je sistem obračuna zarade kod poslodavca zasnovan na koeficijentu i ceni rada po satu, konačan iznos osnovne zarade mora poštovati minimalnu cenu rada koja važi za konkretan mesec, uvećanu za poreze i doprinose iz zarade.

Šta kaže Zakon o radu?

Prema članu 107. Zakona o radu, elementi za obračun i isplatu osnovne zarade uređuju se opštim aktom (kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu), kao i ugovorom o radu.

Dalje, član 111. istog zakona jasno propisuje da zaposleni ima pravo na minimalnu zaradu za standardni učinak i vreme provedeno na radu. Ova zarada se određuje na osnovu:

  • Minimalne cene rada utvrđene odlukom Socijalno-ekonomskog saveta,

  • Vremena provedenog na radu,

  • I pripadajućih poreza i doprinosa iz zarade.

Drugim rečima, minimalna zarada nije bruto zarada, već mora uključiti i sve obavezne namete koji se obračunavaju iz plate.

Kada poslodavac koristi koeficijent i cenu rada po satu

Ukoliko se kod poslodavca koristi metod obračuna zarade kroz koeficijent i cenu rada po satu, moguće je da sama vrednost jednog sata rada bude ispod minimalne cene rada. Međutim, u krajnjem zbiru, obračunata osnovna zarada po satu ne sme biti manja od zakonski propisane minimalne cene rada uvećane za poreze i doprinose.

Posledice nepravilnog obračuna

Ako se zaposleni nalazi u situaciji da mu je osnovna zarada ispod minimalne, poslodavac rizikuje prekršajne sankcije. Inspekcija rada može da utvrdi nepravilnosti, a kazne su značajne, kako za pravno lice, tako i za odgovorno lice u firmi.


Preporuka za poslodavce: Prilikom definisanja obračuna zarade, obavezno proverite da li vaša metodologija omogućava da svi zaposleni dobiju najmanje minimalnu zaradu u skladu sa važećom odlukom o minimalnoj ceni rada.

Koje stope PDV važe za različite proizvode od testa?

Prilikom određivanja stope poreza na dodatu vrednost (PDV) za prehrambene proizvode, važno je precizno utvrditi u koju kategoriju oni spadaju – jer to direktno utiče na visinu poreske obaveze. Najčešće dileme javljaju se kod pekarskih proizvoda, kolača, testenina i dodataka poput prezli.

Proizvodi od testa punjeni spanaćem – 10% PDV

Prema mišljenju Ministarstva finansija od 5. maja 2025. godine, na proizvode od testa koji su punjeni spanaćem primenjuje se posebna stopa PDV od 10%, jer se oni smatraju pekarskim proizvodima. To uključuje i druge proizvode kao što su burek, pogačice, krofne, kore za pitu i slični artikli, pod uslovom da im je rok trajanja do 7 dana, ili ako se prodaju u smrznutom stanju.

Štrudla sa makom i prezle – 20% PDV

S druge strane, štrudla sa makom i prezle (hlebne mrvice) podležu opštoj stopi PDV od 20%. Ovi proizvodi se ne ubrajaju u kategoriju pekarskih proizvoda iz člana 23. stav 2. tačka 1) Zakona o PDV, pa se na njih primenjuje standardna stopa.

Zakonski osnov

Ova podela proizilazi iz Zakona o porezu na dodatu vrednost i Pravilnika o PDV-u, koji detaljno propisuju koje vrste proizvoda se oporezuju po nižoj stopi od 10%, a koji po standardnoj od 20%. Posebnu pažnju treba obratiti na deklaraciju, način pakovanja i rok trajanja proizvoda.

Ukoliko se bavite prometom ovih proizvoda, pravilna primena stope PDV je ključna za ispravno vođenje evidencije i izbegavanje poreskih nepravilnosti.

Naknada štete nije osnov za obračunavanje PDV

Da li je potrebno obračunati PDV kada se dobija naknada štete? U konkretnom slučaju – nije.

Naime, prema mišljenju Ministarstva finansija (br. 001088716 od 8.5.2025. godine), kada obveznik PDV – pravno lice A – nije mogao da dođe do svoje robe (sirovine i repromaterijal) zbog stečaja drugog lica (lice B), a ta roba je potrošena u proizvodnji, sud je presudio u korist lica A. Presudom je naloženo da mu se isplati novčana naknada za tržišnu vrednost izgubljenih dobara – kao vid naknade štete.

Ključna stvar je: naknada štete ne predstavlja promet dobara ili usluga, i zato nema obaveze obračuna PDV po tom osnovu.

Drugim rečima, ako neko potroši vašu imovinu bez dozvole, a vi sudskim putem dobijete naknadu – to se ne smatra isporukom u smislu Zakona o PDV, i ne podleže PDV oporezivanju.

🧾 U skladu sa Zakonom o PDV:

  • Promet dobara znači prenos prava raspolaganja kao vlasnik,

  • A naknada štete nije dobrovoljna isporuka u okviru delatnosti, već posledica sudskog rešenja,

  • Zato nema PDV obaveze.

📌 Vodite računa da se ovakva situacija razlikuje od uobičajenog prometa dobara i da ne podleže redovnim pravilima za obračunavanje PDV.

Da li je moguće isplatiti novčanu naknadu za neiskorišćeni godišnji odmor bez prestanka radnog odnosa?

Neretko se dešava da zaposleni, usled obima posla ili specifične organizacije rada, ne uspevaju da iskoriste zakonom garantovan broj dana godišnjeg odmora. Poslodavci tada postavljaju logično pitanje – da li se neiskorišćeni odmor može nadoknaditi na neki drugi način, poput novčane naknade ili pretvaranja dana odmora u noćni rad?

Zakon o radu je po ovom pitanju vrlo jasan: novčana naknada za neiskorišćeni godišnji odmor može se isplatiti isključivo u slučaju prestanka radnog odnosa. Bilo kakva druga praksa – isplata naknade tokom trajanja radnog odnosa, ili kompenzacija kroz dodatne radne sate – nije u skladu sa zakonom.

Štaviše, ukoliko poslodavac ne omogući zaposlenom korišćenje godišnjeg odmora, izlaže se riziku prekršajne odgovornosti – predviđene su novčane kazne koje mogu iznositi od 400.000 do 1.000.000 dinara za pravno lice, kao i od 20.000 do 40.000 dinara za odgovorno lice.

Rešenje nije u improvizaciji, već u organizaciji. Poslodavac je u obavezi da planiranjem resursa i angažovanjem dodatne radne snage, u periodima kada je to potrebno, omogući svim zaposlenima da iskoriste svoje pravo na odmor.

U suprotnom, ni naknadna isplata uvećane zarade neće zaštititi od mogućih inspekcijskih mera.

📌 Podsetimo, član 76. stav 1. Zakona o radu propisuje:

„U slučaju prestanka radnog odnosa, poslodavac je dužan da zaposlenom koji nije iskoristio godišnji odmor u celini ili delimično, isplati novčanu naknadu umesto korišćenja godišnjeg odmora, u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, srazmerno broju dana neiskorišćenog godišnjeg odmora.“

Dakle, zakonsko pravo na godišnji odmor se ne može zameniti novcem, sem ako zaposleni odlazi iz firme.

Vraćanje dela avansa i obaveze dobavljača: Kako pravilno evidentirati u POPDV i EPP?

U praksi se često dešava da se iznos avansa razlikuje od konačnog iznosa isporučenih dobara ili usluga, a jedno od čestih pitanja jeste: da li je dobavljač u obavezi da izda dokument o smanjenju i kako se ova situacija evidentira u poreskim evidencijama?

Konkretan primer iz prakse

U februaru ste dobili avansni račun na iznos od 100.000 dinara sa PDV-om i po tom osnovu ste koristili pravo na odbitak prethodnog poreza. U martu vam je dostavljen konačni račun na iznos od 90.000 dinara sa PDV-om. Dobavljač je krajem maja vratio razliku od 10.000 dinara, uz napomenu da se radi o „povratu pogrešno uplaćenih sredstava”.

Kako ovu situaciju pravilno tretirati iz ugla PDV evidencije?

Šta kaže propis?

Od 1. februara 2023. godine važe izmene Pravilnika o PDV koje jasno definišu postupanje u ovakvim situacijama. Prema članu 182. stav 3. Pravilnika, u slučaju smanjenja avansa, dobavljač je dužan da izda dokument o smanjenju. Ovo je ključno za njega jer bez tog dokumenta ne može umanjiti obavezu po osnovu PDV-a.

U ovom konkretnom slučaju, iako dobavljač nije izdao dokument o smanjenju već je samo naveo da se radi o povratu viška sredstava, obaveza umanjenja prethodnog poreza je i dalje na vama – čim imate saznanje da sredstva neće biti iskorišćena za budući promet.

Kako evidentirati u EPP i POPDV?

Ukoliko nije izdata elektronska faktura (dokument o smanjenju), evidentiranje u Evidenciji prethodnog poreza (EPP) na SEF-u vršite u delu 1.6.4, gde unosite osnovicu i pripadajući PDV iznos.
U obrascu POPDV, ovo evidentirate u polju 8a.5.

Ako dobavljač naknadno izda dokument o smanjenju, nema potrebe da ga dodatno evidentirate – već ste ispravno postupili i sproveli umanjenje u trenutku kada ste znali da će sredstva biti vraćena.



Pregled privatnosti

Ova web lokacija koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima se čuvaju u vašem pregledaču i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje kada se vratite na našu web stranicu i pomažete našem timu da razume koji su delovi web stranice najinteresantniji i najkorisniji.

Možete prilagoditi sve postavke kolačića navigacijom jezičaka sa leve strane.