Nova minimalna cena rada od oktobra 2025. godine

Vlada Republike Srbije donela je odluku o povećanju minimalne cene rada, koja će važiti za period oktobar – decembar 2025. godine.

Minimalna cena rada po radnom času (neto, bez poreza i doprinosa) iznosiće 337 dinara, umesto dosadašnjih 308 dinara. Odluka je objavljena u „Službenom glasniku RS“ br. 67/2025 od 31.7.2025.

Neto minimalna zarada:

  • Oktobar 2025. (184 radna sata): 62.008,00 RSD

  • Novembar 2025. (160 radnih sati): 53.920,00 RSD

  • Decembar 2025. (184 radna sata): 62.008,00 RSD

Bruto minimalna zarada*:

  • Oktobar 2025. (184 radna sata): 83.574,74 RSD

  • Novembar 2025. (160 radnih sati): 72.036,95 RSD

  • Decembar 2025. (184 radna sata): 83.574,74 RSD

* obračunato u skladu sa predloženim novim poreskim oslobođenjem od 34.221 dinar

Podsećamo da je dosadašnja minimalna cena rada iznosila 308 dinara po radnom času i da će se primenjivati na sve isplate zaključno sa 30.9.2025. godine. Od 1.10.2025. na snazi je nova cena od 337 dinara po času, bez obzira na mesec za koji se isplata vrši.

Poreska obaveza PDV-a na vremenski ograničene licence i podršku: Datum izdavanja računa i SEF

Uvođenje SEF-a (Sistem elektronskih faktura) i nove odredbe u vezi sa PDV obavezom često otvaraju pitanja iz prakse. Jedno od njih odnosi se na slučajeve kada domaći obveznici PDV izdaju račune za vremenski ograničene licence, tehničku podršku i slične IT usluge, ali nisu sigurni kako da odrede datum nastanka PDV obaveze i na koji način da to pravilno evidentiraju na SEF-u.

Kako se obračunava PDV na ovakve transakcije?

Prema članu 16. tačka 2a) Zakona o PDV, poreska obaveza PDV-a nastaje danom izdavanja računa ako je račun izdat pre izvršenog prometa. Ovaj zakon se primenjuje na usluge koje uključuju:

  • prenos i davanje na korišćenje autorskih i srodnih prava, licenci, patenata i zaštitnih znakova,

  • kao i na tehničku podršku u vezi sa korišćenjem softvera i druge opreme tokom određenog vremenskog perioda.

Dakle, kada dobijete fakturu za ovakve usluge, PDV se obračunava na osnovu datuma izdavanja računa. Na SEF-u se mora odabrati opcija koja označava da je datum nastanka PDV obaveze datum izdavanja računa.

Zašto datum izdavanja i datum prometa mogu biti isti?

S obzirom na član 167. stav 3. Pravilnika o PDV, za usluge iz člana 16. tačka 2a) Zakona o PDV, datum prometa navodi se kao datum izdavanja računa. Ova odredba je na snazi od 1. februara 2023. godine i primenjuje se iako u nekim slučajevima može izgledati zbunjujuće.

S obzirom na ograničenja sistema SEF, u nekim situacijama može se desiti da datum izdavanja i datum prometa budu isti, što u stvari odgovara zakonskim zahtevima, jer je u ovom slučaju datum izdavanja računa datum nastanka PDV obaveze.

Šta sa napomenama na fakturi?

Nije nužno dodavati napomenu u vezi sa članom 5. stav 3. tačka 1) Zakona o PDV, jer su usluge iz člana 16. tačka 2a) šire definisane i uključuju različite vrste usluga, među kojima su i vremenski ograničene licence i podrška.

Ako vaš program ne podržava automatsko odabiranje opcije za član 16. tačka 2a), možete ručno uneti napomenu na fakturi koja će naglasiti da je porezka obaveza nastala prema ovom članu zakona. No, najvažnija stvar je da je do sada pravilno obračunat PDV – jer čak i sa ovom uredbom koja može delovati zbunjujuće, pravilno ste primenili poreznu obavezu.

Zaključak:

  • Datum izdavanja računa je datum kada nastaje PDV obaveza za vremenski ograničene licence i tehničku podršku,

  • Datum prometa se izjednačava sa datumom izdavanja računa, što olakšava postupak prijave u SEF-u.

  • Nije potrebno dodavati napomenu u vezi sa članom 5. Zakona o PDV ako se račun izda prema članu 16. tačka 2a).

Ako vaš program trenutno ne omogućava automatski unos opcije „član 16. tačka 2a)“, dovoljno je da to ručno unesete u napomenu, dok se tehničko rešenje ne omogući.

Svakako je najvažnije da ste pravilno obračunali PDV i obavili sve obaveze prema zakonu.

Raskid ugovora o radu tokom probnog rada – šta kaže zakon?

Probni rad je deo radnog odnosa koji poslodavcima omogućava da procene da li zaposleni ispunjava očekivanja na novom radnom mestu. Iako se može činiti kao „test“ period bez mnogo obaveza, Zakon o radu jasno uređuje pravila koja važe tokom ovog perioda – kako za poslodavca, tako i za zaposlenog.

Trajanje probnog rada

Prema članu 36. Zakona o radu, ugovorom o radu može se predvideti probni rad koji ne može trajati duže od šest meseci. U toku tog perioda, poslodavac ima priliku da proceni radne i stručne sposobnosti zaposlenog.

Mogućnost otkaza tokom probnog rada

Zakon predviđa mogućnost da i poslodavac i zaposleni mogu raskinuti ugovor o radu tokom probnog rada. Ključne stvari koje treba znati su:

  • Otkazni rok ne može biti kraći od pet radnih dana.

  • Poslodavac je dužan da obrazloži razloge za otkaz ugovora o radu.

  • Zaposleni ima pravo da pokrene spor pred sudom, ako smatra da su njegova prava povređena.

Značajno je napomenuti da se u ovom slučaju ne sprovodi klasična procedura otkaza (kao što je npr. obaveza prethodnog upozorenja), ali se i dalje moraju ispoštovati osnovna pravila i rokovi.

Ako se ne zadovolje kriterijumi – kako izgleda kraj radnog odnosa?

Ukoliko zaposleni za vreme probnog rada ne pokaže očekivane radne i stručne sposobnosti, poslodavac ima pravo da donese rešenje o otkazu, koje mora biti jasno obrazloženo. Prema članu 36. stav 4. Zakona o radu, radni odnos zaposlenog prestaje danom isteka roka određenog ugovorom o radu.

Dakle, probni rad nije „neobavezni“ period – već zakonito regulisan deo radnog odnosa u kojem su jasno definisana prava i obaveze obe strane. Poslodavac može otkazati ugovor, ali uz jasno obrazloženje i uz poštovanje zakonskih rokova.

Konverzija obezvređenog potraživanja u kapital zavisnog društva – kako je evidentirati?

Pitate se kako pravilno računovodstveno tretirati situaciju kada poverilac želi da konvertuje potraživanje u udeo u kapitalu svog zavisnog društva – naročito ako je potraživanje prethodno obezvređeno. Ministarstvo finansija je u mišljenju iz aprila 2025. godine (br. 002980229) dalo jasne smernice na ovu temu.

Praktičan slučaj

U konkretnom slučaju:

  • Društvo A iz Srbije ima udele u dva zavisna društva u Republici Srpskoj.

  • Jedno od njih (Društvo B) otišlo je u stečaj, a A je prethodno u celosti obezvredilo potraživanje.

  • Kasnije, drugo zavisno društvo (Društvo C) preuzima obaveze prema eksternim poveriocima Društva B, dok se interni dugovi (uključujući i potraživanje Društva A) konvertuju u kapital.

  • Postavlja se pitanje: kako evidentirati ovu transakciju?

Priznavanje i vrednovanje udela – računovodstveni tretman

Ako društvo vodi učešća u kapitalu po nabavnoj vrednosti (što je slučaj u ovom primeru), primenjuje se MRS 27, koji ne precizira metod određivanja nabavne vrednosti. Međutim, koriste se smernice iz MRS 16, prema kojima se vrednost utvrđuje na osnovu fer vrednosti potraživanja na dan konverzije.

Dakle:

  • Nabavna vrednost novog učešća = fer vrednost potraživanja na dan konverzije.

  • Ako fer vrednost nije dostupna, koristi se procenjena fer vrednost udela stečenog konverzijom.

Prihodi ili rashodi pri konverziji?

Razlika između knjigovodstvene vrednosti potraživanja (umanjene za ispravku) i fer vrednosti udela priznaje se kao prihod ili rashod u Bilansu uspeha. Ako je potraživanje već bilo otpisano, prihod se knjiži kao ukidanje ispravke vrednosti, a ne kao prihod od kamate.

Šta sa zateznom kamatom?

Zatezna kamata je posebna stavka i ne tretira se kao deo osnovnog prihoda od prodaje (nije u domenu MSFI 15). Ona se knjiži prema pravilima MSFI 9, i to samo u meri u kojoj postoji realna šansa da će biti naplaćena.

Postoje tri scenarija:

  1. Fer vrednost udela = 0 → potraživanje i prihod se ne priznaju.

  2. Fer vrednost < nominalnog iznosa → priznaje se potraživanje i prihod do nivoa fer vrednosti.

  3. Fer vrednost ≥ nominalni iznos → potraživanje i prihod se priznaju u celosti.

Šta to znači za bilanse?

Učešće u kapitalu (plasman) kod poverioca biće priznato u visini fer vrednosti konvertovanih potraživanja, dok će kod zavisnog društva osnovni kapital biti iskazan po nominalnoj vrednosti konverzije. To može dovesti do razlika u evidenciji.


Zaključak:
Konverzija prethodno obezvređenog potraživanja u kapital nije jednostavan računovodstveni događaj. Fer vrednost ima ključnu ulogu u određivanju kako će se plasman evidentirati, a svaki element – uključujući i zakonsku zateznu kamatu – zahteva posebnu pažnju. Pravilno evidentiranje u skladu sa MSFI standardima je ključno kako bi finansijski izveštaji bili tačni i usklađeni.

Uvoz robe bez plaćanja inopartneru: Kada i kako je to moguće?

U poslovnoj praksi često se javljaju specifične situacije koje zahtevaju pravnu i poresku sigurnost. Jedna od takvih je i uvoz robe iz inostranstva bez obaveze plaćanja inopartneru. Ova mogućnost postoji, ali uz jasno definisane uslove koje treba ispuniti da bi bila zakonita.

Poslovna saradnja koja ne uključuje novčanu kompenzaciju pri uvozu

U konkretnom primeru, kompanija u Srbiji ima ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji sa inopartnerom. Deo saradnje podrazumeva da strani partner prikuplja korišćene proizvode (uređaje za merenje temperature u medicinskom transportu) i bez naknade ih šalje u Srbiju radi ispitivanja i servisa. Nakon toga, kompanija iz Srbije izvozi reparirane uređaje i naplaćuje uslugu.

Da li je uvoz bez plaćanja dozvoljen?

Da – uvoz robe bez plaćanja je moguć, u skladu sa Zakonom o spoljnotrgovinskom poslovanju i posebnom Odlukom o izvozu i uvozu bez naplate.

Odluka precizira slučajeve kada domaće lice može da uveze robu bez plaćanja, između ostalog:

  • za reklamacije ili servisne popravke,

  • u humanitarne ili zdravstvene svrhe,

  • kao deo dugoročne poslovne saradnje,

  • kada postoji ugovor koji predviđa takav način saradnje.

U konkretnom slučaju – kada se radi o servisiranju opreme kao delu saradnje – takav uvoz bez plaćanja je moguć. Međutim, neophodno je da carinskoj službi dostavite dokaznu dokumentaciju, poput ugovora i druge propratne akte.

Šta kaže Carinski zakon?

Iako roba dolazi bez plaćanja, to ne oslobađa obaveze plaćanja uvoznih dažbina (carina, PDV itd.). Član 175. Carinskog zakona navodi da se prilikom stavljanja robe u slobodan promet moraju obračunati i platiti sve dažbine, primeniti trgovinske mere i ispuniti sve carinske formalnosti.

Nakon završene carinske procedure, roba dobija status domaće robe.

Zaključak

Uvoz bez plaćanja inopartneru je zakonski moguć, ali uz jasno dokumentovane razloge i ispunjenje carinskih obaveza. Kompanije koje posluju na međunarodnom tržištu treba da budu upoznate s ovim mogućnostima, kako bi izbegle nepotrebne komplikacije i uskladile svoje poslovanje s važećim propisima.

📌 Izvor: Ministarstvo finansija, službena objašnjenja i stručna mišljenja za primenu finansijskih propisa

Nove kazne za poreske prekršaje su na snazi od 1. januara 2025. godine: Šta donose izmene Zakona o poreskom postupku?

Izmenama i dopunama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS“, br. 94/24), koje stupaju na snagu 1. januara 2025. godine, uvedene su značajne promene u vezi sa sankcionisanjem poreskih prekršaja. Glavni cilj ovih izmena je pravičnije kažnjavanje, u zavisnosti od težine povrede poreskih obaveza i štetnosti po budžet Republike Srbije.

Proporcionalne kazne u odnosu na visinu duga

Ubuduće, visina novčanih kazni zavisiće od iznosa neplaćenog poreza. Kazne su izražene kao procenat dugovanog iznosa, što znači da će ozbiljnije povrede propisa (kada je iznos duga veći) biti strože sankcionisane.

Na primer:

  • Ako poreski obveznik ne podnese poresku prijavu i ne obračuna porez, kazniće se sa 20% do 65% iznosa utvrđenog duga, ali ne manje od 300.000 RSD za pravno lice.

  • Odgovorno lice u pravnom licu za isti prekršaj može biti kažnjeno sa 10.000 do 100.000 RSD.

Kašnjenje u podnošenju prijava i uplati poreza

Ako obveznik zakaže sa prijavom i uplatom, kazne su određene u fiksnim iznosima, prema sledećoj skali:

Nepravovremeno podnošenje prijave i neplaćanje:

  • Do 100.000 RSD poreza:

    • 25.000 RSD za pravno lice

    • 15.000 RSD za preduzetnika

  • Od 100.000 do 1.000.000 RSD:

    • 50.000 RSD / 30.000 RSD

  • Od 1.000.000 do 10.000.000 RSD:

    • 200.000 RSD / 100.000 RSD

  • Preko 10.000.000 RSD:

    • 300.000 RSD / 150.000 RSD

Prijava podneta na vreme, ali porez nije plaćen:

  • Do 100.000 RSD:

    • 20.000 RSD / 10.000 RSD

  • Od 100.000 do 1.000.000 RSD:

    • 40.000 RSD / 20.000 RSD

  • Od 1.000.000 do 10.000.000 RSD:

    • 150.000 RSD / 80.000 RSD

  • Preko 10.000.000 RSD:

    • 250.000 RSD / 140.000 RSD

Za odgovorna lica, kazna ostaje 10.000 RSD, bez obzira na visinu duga.

Kazne za netačne podatke u poreskim prijavama

Ukoliko obveznik prijavi manji iznos poreza nego što je stvaran, ili da netačne podatke u poreskoj prijavi ili bilansu, kazniće se sa:

  • 30% do 40% razlike između prijavljenog i stvarnog iznosa poreza.

  • Za odgovorno lice – kazna iznosi 200.000 RSD.


Zaključak:
Ove izmene ukazuju na ozbiljnu nameru države da suzbije poreske prekršaje kroz oštrije i preciznije kaznene mere. Poslodavcima i preduzetnicima preporučuje se da pažljivo planiraju i izvršavaju svoje poreske obaveze, jer će iznosi kazni zavisiti od njihove tačnosti i ažurnosti u prijavama i uplatama.

📌 Izvor: Bilten broj 2, jun 2025. – Ministarstvo finansija, Poreska uprava – Centar za velike poreske obveznike

JAVNI POZIV POSLODAVCIMA ZA DODELU SUBVENCIJE ZA OTVARANJE NOVIH RADNIH MESTA NA TERITORIJI GRADA NOVOG SADA U 2025.

Gradska uprava za privredu grada Novog Sada je objavila javni poziv za subvencije za otvaranje novih radnih mesta na teritoriji grada.

Pogledajte detalje i uslove na sledećem linku

Osnovna zarada po satu ne sme biti ispod minimalne cene rada

Osnovna zarada po satu ne sme biti ispod minimalne cene rada – evo šta to konkretno znači za poslodavce i zaposlene

Može li osnovna zarada po satu biti manja od minimalne cene rada? Odgovor je – ne može. Čak i ako je sistem obračuna zarade kod poslodavca zasnovan na koeficijentu i ceni rada po satu, konačan iznos osnovne zarade mora poštovati minimalnu cenu rada koja važi za konkretan mesec, uvećanu za poreze i doprinose iz zarade.

Šta kaže Zakon o radu?

Prema članu 107. Zakona o radu, elementi za obračun i isplatu osnovne zarade uređuju se opštim aktom (kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu), kao i ugovorom o radu.

Dalje, član 111. istog zakona jasno propisuje da zaposleni ima pravo na minimalnu zaradu za standardni učinak i vreme provedeno na radu. Ova zarada se određuje na osnovu:

  • Minimalne cene rada utvrđene odlukom Socijalno-ekonomskog saveta,

  • Vremena provedenog na radu,

  • I pripadajućih poreza i doprinosa iz zarade.

Drugim rečima, minimalna zarada nije bruto zarada, već mora uključiti i sve obavezne namete koji se obračunavaju iz plate.

Kada poslodavac koristi koeficijent i cenu rada po satu

Ukoliko se kod poslodavca koristi metod obračuna zarade kroz koeficijent i cenu rada po satu, moguće je da sama vrednost jednog sata rada bude ispod minimalne cene rada. Međutim, u krajnjem zbiru, obračunata osnovna zarada po satu ne sme biti manja od zakonski propisane minimalne cene rada uvećane za poreze i doprinose.

Posledice nepravilnog obračuna

Ako se zaposleni nalazi u situaciji da mu je osnovna zarada ispod minimalne, poslodavac rizikuje prekršajne sankcije. Inspekcija rada može da utvrdi nepravilnosti, a kazne su značajne, kako za pravno lice, tako i za odgovorno lice u firmi.


Preporuka za poslodavce: Prilikom definisanja obračuna zarade, obavezno proverite da li vaša metodologija omogućava da svi zaposleni dobiju najmanje minimalnu zaradu u skladu sa važećom odlukom o minimalnoj ceni rada.

Naknada štete nije osnov za obračunavanje PDV

Da li je potrebno obračunati PDV kada se dobija naknada štete? U konkretnom slučaju – nije.

Naime, prema mišljenju Ministarstva finansija (br. 001088716 od 8.5.2025. godine), kada obveznik PDV – pravno lice A – nije mogao da dođe do svoje robe (sirovine i repromaterijal) zbog stečaja drugog lica (lice B), a ta roba je potrošena u proizvodnji, sud je presudio u korist lica A. Presudom je naloženo da mu se isplati novčana naknada za tržišnu vrednost izgubljenih dobara – kao vid naknade štete.

Ključna stvar je: naknada štete ne predstavlja promet dobara ili usluga, i zato nema obaveze obračuna PDV po tom osnovu.

Drugim rečima, ako neko potroši vašu imovinu bez dozvole, a vi sudskim putem dobijete naknadu – to se ne smatra isporukom u smislu Zakona o PDV, i ne podleže PDV oporezivanju.

🧾 U skladu sa Zakonom o PDV:

  • Promet dobara znači prenos prava raspolaganja kao vlasnik,

  • A naknada štete nije dobrovoljna isporuka u okviru delatnosti, već posledica sudskog rešenja,

  • Zato nema PDV obaveze.

📌 Vodite računa da se ovakva situacija razlikuje od uobičajenog prometa dobara i da ne podleže redovnim pravilima za obračunavanje PDV.

Da li je moguće isplatiti novčanu naknadu za neiskorišćeni godišnji odmor bez prestanka radnog odnosa?

Neretko se dešava da zaposleni, usled obima posla ili specifične organizacije rada, ne uspevaju da iskoriste zakonom garantovan broj dana godišnjeg odmora. Poslodavci tada postavljaju logično pitanje – da li se neiskorišćeni odmor može nadoknaditi na neki drugi način, poput novčane naknade ili pretvaranja dana odmora u noćni rad?

Zakon o radu je po ovom pitanju vrlo jasan: novčana naknada za neiskorišćeni godišnji odmor može se isplatiti isključivo u slučaju prestanka radnog odnosa. Bilo kakva druga praksa – isplata naknade tokom trajanja radnog odnosa, ili kompenzacija kroz dodatne radne sate – nije u skladu sa zakonom.

Štaviše, ukoliko poslodavac ne omogući zaposlenom korišćenje godišnjeg odmora, izlaže se riziku prekršajne odgovornosti – predviđene su novčane kazne koje mogu iznositi od 400.000 do 1.000.000 dinara za pravno lice, kao i od 20.000 do 40.000 dinara za odgovorno lice.

Rešenje nije u improvizaciji, već u organizaciji. Poslodavac je u obavezi da planiranjem resursa i angažovanjem dodatne radne snage, u periodima kada je to potrebno, omogući svim zaposlenima da iskoriste svoje pravo na odmor.

U suprotnom, ni naknadna isplata uvećane zarade neće zaštititi od mogućih inspekcijskih mera.

📌 Podsetimo, član 76. stav 1. Zakona o radu propisuje:

„U slučaju prestanka radnog odnosa, poslodavac je dužan da zaposlenom koji nije iskoristio godišnji odmor u celini ili delimično, isplati novčanu naknadu umesto korišćenja godišnjeg odmora, u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, srazmerno broju dana neiskorišćenog godišnjeg odmora.“

Dakle, zakonsko pravo na godišnji odmor se ne može zameniti novcem, sem ako zaposleni odlazi iz firme.

Pregled privatnosti

Ova web lokacija koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima se čuvaju u vašem pregledaču i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje kada se vratite na našu web stranicu i pomažete našem timu da razume koji su delovi web stranice najinteresantniji i najkorisniji.

Možete prilagoditi sve postavke kolačića navigacijom jezičaka sa leve strane.